Ima drva. I uglja. A imaju i peći. Načelnik je dao 1000 KM za konvektore, zamislite, čak toliko. Dovoljno je dvoje taćke drva da djeca sjede i pisu u rukavicama, da dolaze mokri iz škole, jer nisu mogli da istrpe da ne odu u wc prije dolaska kući. Normalno je da iza direktora, koji sam sebe laže, stoji neki tamo čikica koji potvrđuje sve što direktor kaže, a niti je roditelj uposlenik. Tako se ohrabrio da komentariše životne uslove djece od 7 do 10 godina, djece koja nemaju veze sa njim. Poslali ga, neka. Da ga brani, vjerovatno. A odakle mu pravo da zagovara takvo što. Njegovo dijete nije tu, pa može da priča šta hoće. Briga njega što se djeca u odgojno-obrazovnoj ustanovi razbole. Što pored obavezne literature za školovanje, koja je teška za kičmu djeteta koje se tek formira, nosi i drva. A što? Da bi se opet smrzavali, da opet nemaju vode, da ne mogu u wc, da sjede u jaknama (ukoliko su roditelji u mogućnosti priuštiti nešto toliko toplo da bi njegovo dijete sjedilo 4 sata u školskoj klupi). Da bi došao direktor koji u momentu kaže ima sve, pa kaže nema ništa. Ali neka tople kancelarije i radnog vremena kojeg sam sebi odredi, a što u ustanovi koje je i sam ponosni direktor nema uslova za život, to nikom ništa. To što je 21.stoljeće, a on govori da je popravio šaht, to smatra najboljom investicijom. S kakvim razmišljanjem i kakvu sliku ova djeca stvaraju o trenutnoj situaciji, o životu i današnjem svijetu, kad u ovakom stanju nemaju ništa osim ledene zgrade i velike želje za uspjehom?! Pa bolan, je li takav vakat došao da je najveći uspjeh uložiti u šaht ili možda trotoar? Draga djeco, neka vam je sretno.
Zabrinuti građanin
