Samo mukla tišina danas odzvanja Potočarima.
Kako tišina može da odzvanja?
Može itekako, može.
Odzvanjaju jecaji iz kabura.
Danas zemlja zvoni od onih mrtvih tijela.
Od nijemih dusa koje su uklesane u historiju sirotih Potočara.
Ko ima tako crnu dušu da ubije malo dijete,da nevinu majku pošalje pod crnu zemlju,da ostavi milione porodica u suzama.
Te godine njima je stao život, a u Srebrenici vrijeme..
Suti bošnjo! DANAS ŠUTI.
Suti dok ruke stare majke dodiruju kabure,dok se trese nad mezarom sina koji joj je bio ono najvrijednije,dok uplakana ispusta jecaj. Dok zbog njene suze zvoni SREBRENICA.
Danas uplakane majke sa suzama kupaju suhe kosti.
U njenim ocima vise nema života..
Neke još čekaju. Koliku su tugu preživjele da bi svake godine čekale, nadajući se da će pronaći njihove najmilije.
Kakvo čudoviste ovo može da uradi, kako može da ubije toliko života.
Spavaš li danas mirno ti prokleti čovječe?.
Progone li te u snu suze majke Srebrenice?
Preleti li ti znoj preko čela kad shvatiš šta si učinio?.
Nije Srebrenica samo suza u oku. To je drhtaj,patnja,strah i strepnja.To je sjećanje i nada da se nikad nikome ne ponovi. To su uzvici i najglasnije tišine. To je strah od života.
Zar vam nije bilo dovoljno sto ste i ubili, pa ste morali i kosti da sakrijete..Da godinama iza toga Srebrenica osjeća tugu.
Ne postoji čovječe, zli čovječe,ne postoji dovoljno teška kazna za onoliko ugašenih života.
Danas umjesto da se djeca i majke mole za zdravlje i sreću svojih porodica,mole se da ih pronađu i da ih mirno ukopaju.
Staro,mlado,tek rođeno,niste imali milosti.Ali Bog sve vidi.Vidi onu krv po zidovima u starim tvornicama.Vidi svaku suzu.Vidi tugu u ljudskom srcu.Vidi uplakane majčine bore.Danas su to otvorene rane iz kojih lije krv.
Ne halali Bosno zbog tvoji šehida.
Ubili su djetinjstvo,mladost i snove.
Hiljade nišana danas su podsjetnik da ne smijemo zaboraviti.!!!!!
