S R E B R E N I C A ILI “SUMRAK SVIJETA”
Od 11.jula 1995. pa nadalje ovo će biti najtužniji dan za BiH i najsramotniji događaj za cijelu Evropu i Svijet što su dopustili da se ovo desi pred milionima očiju…
Preko 8.000 nenaoružanih i golorukih ljudi, nevine djece, golobradih dječaka sa svezanim rukama na leđima … kukavički s leđa… mučki i svirepo izmasakrirano…
11.juli 2005… 610 razjapljenih mezara… i nebo plače nad ovim jezivim prizorom i sunce je pobjeglo pred ovolikim bolom i skrilo se iza plačnih olovnih oblaka…
Majke, čija će djeca napokon naći vječni smiraj… kidaju se iznutra od nijemog bola… srca im se rastaču u paramparčad… godišta 1979., 1980., 1981., ni okusili života nisu a već su im ga beskrupulozno oduzeli… bolni vapaj i nijemi urlik prolama se do nebesa i preklinje za pravdom…
Vidi guzonja, naših i stranih… vidi bijesnih auta, a narod tuguje i gladuje – čuje se tihi prijekor vremešnog dede povijenih ramena…
A KRIVACA za srebrenički genocid – koliko hoćete:
- razuzdane horde koljača i ubica iz redova Srpske vojske.
- njihovi nadređeni koji su dopustili, pa čak odobrili ili naredili da se tako okrutno pogubljuju živi civili.
- politička vrhuška u Sarajevu koja se oglušila na pozive za pomoć.
- najviši oficiri Armije BiH koji su morali pokrenuti svoje trupe kao odgovor na gomilanje srpske soldateske od 24.000 vojnika sa tenkovima, transporterima, avionima, helikopterima, topovima, raketama oko Srebrenice.
- oficiri odbrane Srebrenice koji su vjerovatno na prevaru evakuisani iz grada čime su branitelji ostali obezglavljeni.
- međunarodna zajednica koja se obavezala štititi zaštićenu zonu, a nije!!!!
- NATO savez koji je kasno reagovao avijacijom…
- i mnogi drugi koje će budućnost raskrinkati i izvesti pred lice pravde…
Otkriva se pozornica za govorancije onih koji su najkrivlji za nezapamćeni zločin od završetka Drugog svjetskog rata JER NIŠTA NISU PODUZELI DA SE TO SPRIJEČI, A ZNALO SE I MOGLO ZA SVE… umjesto ispraznih i teatralnih govora bolje bi im bilo da samo kažu cifru koju prilažu kao pomoć porodicama ubijenih i da duboko obore oči prema crnoj zemlji i napuste tako binu jer na ovakvom užasnom mjestu svaka riječ samo još dublje zariva nož u srca onih koji su došli da se oproste od svojih najmilijih…
Emir Suljagić, mladić od 17 godina koji se stidi, kako reče na jednom mjestu, što je preživio Srebrenicu, a toliki su mrtvi, sa lica mjesta i iz prve ruke tako objektivno i nepristrasno razotkriva sva zbivanja oko srebreničke klaonice, potresnim svjedočanstvom, svojom “ Razglednicom iz groba ” čijom ću otrgnutom rečenicom završiti ovaj sumorni tekst:
“Ono što se desilo u Srebrenici u nekoliko dana jula 1995. je jedna od najvećih izdaja ljudske vrste” …
Srebrenica, 11. juli 2005.
Piše: Viktor Dundović
