Pišem vam u nadi da će mnogi prepoznati problem te da ćemo zajedno uspjeti uraditi nešto.
Naime svjedoci smo ekspanzije ugostiteljskih objekata u našem gradu ali malo ko razmišlja o tome da su oni uglavnom u sklopu stambenih zgrada u kojima živi mnogo ljudi.
Svjedok sam svakodnevne torture koju i sama proživljavam što sa urlajućim gostima (doduše teško je gotovo odrasle ljude prevaspitavati) što sa preglasnom muzikom kako onom koja se pušta preko zvučnika tako i onom u živo. Činjenica da je radno vrijeme do 23 h nije upitna ali dozvoljena buka koja se proizvodi često se brka sa zakonom o radnom vremenu.
Ja kao neko ko ima blizak dodir sa zakonima odgovorno tvrdim da jedno s drugim nema veze.
Svjedok sam tako reći dogovora policije s vlasnicima tipa “može li još malo, i evo saćemo malo smanjiti ” pa se učestali pozivi građana samo bace niz vjetar.
Vjerovatno oni koji nisu imali dodira s ovim neće ni razumijeti kako izgleda vikend kad pokušavam uspavati dijete, a ne mogu od pjevanja i urlikanja.
Ovim putem molim ljude da u narednom periodu, bit će blagovremeno obavješteni, izađu u susret onima koji proživljavaju torture u vlastitim stanovima i podrže kampanju koja će biti pokrenuta ne protiv rada objekata već protiv buke koju proizvode. Kršenje javnog reda i mira je zakonski regulisano i podložno je kažnjavanju.
Hvala Vam
