Tradicionalna poslijepodnevna kafa u “Palmi” sa Vlatkom Glavašem, nekadašnjim kapitenom i trenerom fudbalske reprezentacije BiH. Gledamo prema “Dolini ćupova”, a istovremeno pratimo i objave na društvenim mrežama, na kojim se pojavljuje slika Suvada Katane i odlomak iz knjige “sportskivremeplov.ba“:
“Januar 2005. godina, Delijaš kod Trnova. Sa Samirom Alihodžićem, prijateljem iz djetinjstva, došao sam u to mjesto na posljednji ispraćaj Suvadu Katani, nekadašnjem reprezentativcu Bosne i Hercegovine kojeg sam samo deceniju prije pratio u državnom dresu, od njegove prve utakmice protiv Albanije 26. aprila 1996. u Zenici, do posljednje, 15. oktobra 1998. protiv Litvanije u Viljnusu. Upravo u tom periodu smo često razgovarali, a imali smo mnogo toga zajedničkog, posebno što nam je Grbavica bila nezaobilazna tema, kao i, naravno, reprezentacija Bosne i Hercegovine koja se u tom periodu stvarala“…
Kapiten Glavaš čita odlomak iz knjige, u kojoj se nalazi i priča i o njemu. Međutim, to je sad u drugom planu. Pred očima mu titra slika rahmetli Katane u dresu sa ljiljanima, a Glavaš suznih očiju gleda prema Grbavici, čita svoj komentar, koji je nekad dao ipod te slike:
“Bravo Muhamede… Katana je nažalost otišao prerano, ali ovaj uspjeh reprezentacije je i njegovo djelo… Hvala ti da si se sjetio Suvada Katane, mog suigrača i velikog prijatelja i uistinu velikog igrača“.
Ubrzo Glavaš ustaje i predlaže da odemo do prve cvijećare, kupimo cvijeće i posjetimo mezar rahmetli Suvada Katane. Sunce se već polako spremalo na počinak kada smo stigli na mjesno groblje u Delijaš kod Trnova. Zrake su se prelamale između strmog mjesta ukopa. Nišali su se kupali u kasnim jesenjim zrakama sunca. Na samom vrhu je mezar nekadašnjeg bh. reprezentativca. Tu su ukopane sve Katane koje nisu više na ovom svijetu. Tužno, sjetno, tiho… kako to samo na mezarju može biti. Svako na svoj način odao je počast rahmetli Katani, a Vlatko ostao još koji minut sam kod mezara i gledao uklesanu loptu. Ta lopta je nekad Kaletu značila život. Danas je tu, teren je zamijenila mezarjem…
Kapiten Glavaš polako silazi niz mezarje i govori:
“Ne smijemo ga nikada zaboraviti, udario je temelje naše repke. Vidjet ću sa selektorom Baždarevićem, koji je također s nama igrao to vrijeme za reprezentaciju, da organiziramo utakmicu, turnir u čast našeg Kaleta. Kako je to samo bio dobar čovjek, ljudina… Počivao u miru.”
Muhamed Bikić