Neću. Odbijam pristati na takvo što.
Ne namećite mi tu bezbrižnost studentskog doba kao nešto što se mora i bez čega ja, kao student sa nepunih dvadeset godina, idem u pogrešnom smjeru i ne poznajem osnovna načela života.
Oprostite, ne pristajem svoj studentski život, kao uistinu najljepše, ali i istovremeno i doba sa najviše nepoznanica, a tako malo znakova da te upute, provesti ćekirajući se po fejzbuku, fotografišuću svoj macchiato, plazeći jezik sa psećim ušima na glavi, pućeći usne, entuzijastično skakutajući u diskotekama na stihove turboflokerki, kojekakvih di džejeva, em sijeva i koga sve ne. Oprostite, ne pristajem. Ustvari, nikome se ja ovdje ne izvinjavam. Mnogo sam ljuta, a još više mi je teško što svjedočim tome svakodnevno. Stoga mi nikoga nije ni žao.
Odbijam biti neko ko studira zato što je to bio normalan slijed događaja nakon završene Gimnazije, jer odbijajući takvu besmislenu tezu i vodilju, odbijam i biti jedna od onih koji slijepo koračaju od fakulteta do kuće, učeći zato što moraju čiji krajnji cilj i svrhu ne razumiju da bi na kraju upisali ocjenu u index i nastavili dalje.
Tako se završi fakultet, u zbunjenosti i lutanju, vrati kući i nastavi životariti. Probudite se, drugari. Nije diploma samo da se stavi kraj televizora i da se mama komšinici hvali, a ujedno i žali što posla nema- a ti studir'o zato što svi studiraju i učio zato što si umislio da moraš. Ništa ti ne moraš. Vidiš da tvoja diploma nikome nije potrebna.
Ne pristajem živjeti u neznanju. To je zaista najveća nesreća koja jednog čovjeka može pogoditi. Želim da znam zašto, odakle, kako i kada. Želim razumjeti rezultate izbora i njihove plodove koji će nam se servirati, jer pobogu, ta vlast će meni i tebi krojiti sudbinu naredne četiri godine. Plaši li te to imalo? Mene da.
Druga najveća nesreća je biti glup vjernik i glup patriota. Takvi su u lancima, ne znajući kako su dovedeni u takav položaj, dostupni svakom prolazniku i kreću za njim ne znajući ni kamo ni zašto. Pristaju na sve i napadaju svakog ko radi nešto drugačije. Zato ne pristajem biti nasljednik već učenik svoje vjere do kraja života.
Drugari, studenti, nevažno odakle ste, isto ime države nam na dokumentima piše; ustanite. Ne živite u neznanju. Osvrnite se oko sebe i zgrabite to obrazovanje- jer ono je ništa više do pružena šansa. Obaveza kao fakultet je ogromna zabluda. Odbacite je. Historija kazuje da su mnoge revolucije iznijeli studenti. Mnogi su ginuli zbog svojih ideja. (Argentina ‘77) Nije revolucija uvijek samo prolijevanje krvi- najteža revolucija je prolijevanje znoja razmišlajući, učeći, boreći se protiv onog što ti nude i štiteći sve ono što ti žele oteti. Na to vas pozivam, jer u protivnom stavljamo veto na bilo šta dobro što bi se moglo desiti u ovoj državi.
Neću. Odbijam pristati na takvo što. Nije pravedno ni prema Bogu, ni mom ni tvom, jer nas u svim svetim knjigama veličaju kao jedina bića stvorena sa razumom i kao takvi smo superiorniji u odnosu na sva ostala. Koristi ga.
Emina Basara
