Velika Indonezija u malome Bugojnu

https://www.facebook.com/Gradski-TAXI-Bugojno-536291753372444/ https://aspremium.olx.ba/ https://www.bingotuzla.ba/katalozi-u-bingu/

Predzadnji dan mjeseca marta/ožujka 2017. u Kristalnoj sali Općine Bugojno domaćin Hasan Ajkunić upriličio je susret predstavnika političkog i privrednog života Bugojna sa Ambasadoricom velike, mnogoljudne Indonezije (zemlje sa ogromnim prirodnim i ljudskim resursima, blizu 280 miliona stanovnika, mnoštvo etničkih grupa i religija, zemlja kafe i palminog ulja, kvalitetnog drveta, plina, svile, među najgušće naseljenim zemljama svijeta…). Ambasadorica Njena Ekscelencija gđa AMELIA YANI sa zamjenikom Sukarsono Sarkinom te Rachy Rachmatom (savjetnikom za ekonomska pitanja), i našom Bugojankom Anelom Haračić (sekretaricom).

Odmah na prvi pogled prijazna, šarmantna, otvorena, posve prirodna i ležerna, ženski nježna i krhka, ali zrači ogromnom unutrašnjom pozitivnom energijom a što i potvrđuje njen blagi, ali energični stisak ruke što odaje jak duh, čvrst, otvoren, revolucionarni odlučan ljudski karakter, prijateljski blagonaklona prema svojim domaćinima…

Taj ugodni osjećaj prisustva jednostavnih a jakih, karizmatičnih karaktera i izrazitih individualaca sam imao priliku osjetiti samo u prisustvu sličnih ljudskih veličina kao što su : Vlado Gotovac, Raif Dizdarević, Stjepan Mesić, Jovan Divjak, Vehid Šehić…

Ovaj moj prvotni utisak čvrstog revolucionarnog karaktera je potvrdila i sama Ambasadorica kada je pričala s ponosom o svojoj zemlji i njenoj borbi za oslobođenje i nezavisnost 60-ih godina 20. stoljeća kada je Njen otac dolazio u bivšu Jugoslaviju po oružje za borbu do slobode i nezavisnosti. Na moju upadicu da li je njen otac tom prilikom imao susret sa Titom, ona je s vidljivim ponosom oduševljeno rekla da ima čak i fotografiju sa tog susreta Njenog oca sa Titom tih davnih godina pa je čak rekla da će nam rado i dostaviti tu fotku ako želimo a što sam ja oduševljeno prihvatio i rekao da je Bugojno poslije Beograda i Brijuna 3. grad u Jugoslaviji gdje je Tito proveo najviše vremena. Dakle, i mnogo mlađe generacije koje i ne pamte Tita, osim iz pričanja svojih roditelja i starijih iz tog nekadašnjeg tzv. Trećeg svijeta (Pokreta nesvrstanih) dobro pamte i ne zaboravljaju Titov politički, vojni, politički doprinos u njihovoj borbi za oslobođenje i nezavisnost…

I uvažena Ambasadorica kao i Njen zamjenik su briljantno prezentirali svoju mnogoljudnu i egzotičnu zemlju ponudivši otvoreno svaki vid saradnje…

Pa spomenuše kako su oko 2010. imali namjeru u BiH otvoriti veliku tvornicu makarona i tjestenine (pohvalivši naše brašno kao izuzetno kvalitetno), ali naša troma administracija se oglušila na tu njihovu ideju pa su istu tvornicu napravili u susjednoj Srbiji, ali i otvoreno spomenuše kako su spremni tu kompletnu tvornicu, koliko je sutra, premjestiti u BiH pa možda i u Bugojno, ako imamo dobru volju za time. Potom se spomenu sa naše strane i Mlinpek, najveći silosi žita u bivšoj Jugoslaviji, te činjenica da je Bugojno odvajkada čuveno kao žitorodan kraj (pa možda se iz ovoga i nešto izrodi na obostrano zadovljstvo)…

Rekoše Indonežani kako su oduševljeni našom zemljom kao i jelovim namještajem, zainteresovani su i za naše mlijeko kao izuzetno dobro i kvalitetno, rekoše kako oni imaju izuzetno dobru i kvalitetnu kafu, palmino ulje, plin…

Trenutno imaju veoma slabu razmjenu sa našom zemljom svega oko 1 milion dolara, i to se odnosi prvenstveno na suradnju sa Konjicem i Goraždem (namjenska industrija a možda se tu izrodi i suradnja sa našim Binasom)…

Ambasadorica je pozvala delegaciju Bugojna u posjet Ambasadi u Sarajevu a ujedno su ponudili da učestvujemo 22.5.2017. na Sarajevo biznis forumu, gdje će doći desetine privrednika iz Indonezije i mnogih drugih zemalja islamskoga svijeta a ako želimo, Ona može upriličiti i maksuz susret naše delegacije sa njihovom delegacijom…

Ma sve su nam ponudili samo da zinemo i kažemo šta želimo i hoćemo… U svakom slučaju mi smo Bugojno kao i cijela BIH na potezu… Pa vrijeme će pokazati da li ćemo iskoristiti ovu veliku (u dosadašnjem mrtvom moru propuštenih) šansu, barem mi Bugojno jer ovaj naš kontakt i suradnja ovisi samo i isključivo od nas i naše pameti, umijeća, poslovnosti…

I ovaj tekst će zasigurno naći mjesto u mojoj 9. knjizi o Bugojnu a uz fotku sa današnje posjete Bugojnu ću priložiti i sliku Ambasadoričinog oca i susreta sa Titom davnih 60-ih godina minuloga 20. stoljeća (čim dobijemo tu povijesnu fotku za što će se pobrinuti naš mladi direktor Amel iz BBI banke).

Bugojno, 30.03.2017.g.                                                                        Viktor Dundović

https://telemach.ba/
http://www.kasmir.ba/wp-content/uploads/2020/12/KASMIR-KATALOG-2020.pdf?fbclid=IwAR3AjuoeklOLyn_mB3ovYv7c92-EaCLISkHx2lRIfX5P3kNtt0PCqa8mw_o