Senad Jusić – Čupo: A PLANINE SU ODJEKIVALE

Čupo, Burin, Muris, Plenak – djetinjasto ponašanje u zreloj dobi
https://www.zekataxi.com/ https://www.bingotuzla.ba/homemagazin/

Poziv na Prvi memorijalni pohod i otvaranje spomen-česme

Put je bio kaljav, ispresjecan curcima vode, nagrđen lokvama. Sa obje strane nadnijeli se stoljetni borovi tamnozeleni u jesenjem sivilu; gušili su svjetlo kumujući tako nazivu kraja – Mračaj. Vrhovi udaljenih planina uzdizali se pa nestajali. Tišina okolo je blaga, prijatna; prekida je samo šum grana.
Spuštali smo se od Kukavičkog jezera do doma u Dubokoj bar na par sati otrgnuti od toliko hvaljene civilizacije i svega što ona nosi. Primarni osjećaj tu je poniznost prirodi; nepreglednoj šumi sa geometrijski uspravnim stablima, na njima milioni grana a na njima milijarde iglica. Fino je satima hodati i ne sresti na putu druga ljudska bića; stanovnici šume idu svojim putevima, vjerovatno daju borbenu gotovost kad osjete uljeze.
– Ehe-heeej!!! – derao sam se iz sve snage.
– Oho-hoooj!!! – derao se Plenak.

Poput djece, smijali se i derali. Glasovi su odlazili, udarali u okolna uzvišenja pa se gubili i ponovo vraćali donoseći ono naše ehe-heeej i oho-hoooj u talasima, nadvisivši pjesnikov fijuk vjetra i crnih grana šum. Kao da smo razgovarali sa planinama.

Plenak je bio planinar u pravom smislu, potkovan fizičkim osobinama i teoretskim znanjem uz obaveznu ljubav prema prirodi; ipak se znalo desiti da zabasamo i doslovno prođemo kao bosi po trnju ali bi nađi način kako da zacijelimo rane. Iza njega su brojni osvojeni vrhovi, kako u zemlji tako i vani, cijenili su ga i uvažavali ljubitelji prirode iz Sarajeva, Zenice, Fojnice… Hrvatske. Niz godina je bio predsjednik Planinarskog društva „Koprivnica“.

Bio je sportista. Onako visok, koščat, snažan imao je sve predispozicije za uspjeh; i bio je svestran sportaš opredjelivši se za fudbal i svakako, rukomet. Dugih nogu i velikih patika znao je na plohi zarolati loptu pola metra naprijed pa je rolanjem vratiti nazad šaljući protivnike Aćimu po sirnicu. Ipak, njegova ljubav bio je rukomet. Prije rata prvotimac u RK „Iskra“. Po mišljenju stručnjaka bio je veliki talenat ali… Dolazi rat. Ranjavanje. Posljedice. Rat je takav, nepravedan; neko ostvari što nije ni sanjao, neko sasvim suprotno. Plenak će se do samog kraja nositi i boriti sa posljedicama ranjavanja. I nakon rata igrao je u prvom timu a po prestanku trenirao juniore i najmlađe rukometašice u Rukometnom klubu „Iskra“ prenoseći tako svoje znanje na najmlađe.

Nekonvencionalno ponašanje u manjim sredinama obično dovodi do etiketiranja i stigmatiziranja jer za palanku čovjek koji ide ulicom i pjeva nikako ne može biti u redu kada je trend da svi kukaju i da su mrzovoljni. Moraš i ti kukati, kritikovati i biti mrzovoljan. Ne odnosi se ovo na Plenka jer on, iskreno govoreći, uopšte nije znao pjevati, nego na filozofiju palanke; zauzimanje stava prema ljudima i stvarima koje nedovoljno poznajemo. Dolaze mediokriteti, poltroni, dupelisci; odlaze legende. Ako ne igraš i ne ponašaš se po njihovim pravilima i pravilima njihove stranke ti si čudak, osobenjak, luzer… Hvale se i uzdižu ublehe, traže savjeti od neznalica.
On je furao svoj fazon. Volio je i družio se sa običnim ljudima; srdačno su ga primali čobani na obroncima (nevjerovatno ali svi su ga znali), raja u kafanama, planinari na pohodima, društvo na tekmama… Nije pravio razliku selo-grad, ima-nema, fitilj-radno odijelo. Prosjakinju Stočku je uvijek zvao po imenu – Zehra. Za opis takvih ljudi Bosanci ne koriste puno riječi, najviše dvije: pravi momak.

Zato vas pozivamo da u subotu 17.03. svojim prisustvom na Prvom memorijalnom pohodu „Ždralović Neam – Plenak“ i otvaranju spomen česme ispred doma PD „Kalin“ na Rostovu pokažete da volite prirodu, svoj grad i njegove legende. Ponesite samo dobro raspoloženje.

Nisam se bez njega spuštao niz Mračaj a imam nijet. Vikaću iz sveg grla:
– Ehe-heeej!!!
– Ehe-heeej – odgovoriće brda ali neće to biti isto kao onda kad smo se poput velike djece bezbrižno derali, smijali i medvjede izazivali.
A planine su odjekivale.

http://www.kasmir.ba/index.php/katalog/