U okviru obilježavanja Dana nezavisnosti, a u organizaciji SABNOR-a SBK-a, UABNORA i Društva “Tito” Bugojno u Kristalnoj sali Općine Bugojno promovisana je knjiga “Zavičajne pjesme Bugojnu” autora Uzeira Zejre Karadže.
Promotori su bili profesori Viktor Dundović i Vedrana Kisić. Na početku promocije prisutne su pozdravili predsjednik UABNOR-a Bugojno Amir Kišija i načelnik općine Bugojno Hasan Ajkunić koji su se osvrnuli na značaj pisane riječi i podršku koju treba pružiti autorima.
Viktor Dundović, recenzent i promotor, govoreći o “Zavičajnim pjesmama Bugojna” skrenuo je pažnju na to da se autor pisanjem počeo baviti kada je izgubio suprugu i vratio se u zavičaj, pa je tu svoju tugu zbog gubitka izražavao pišući.
Smrt i život, nekad i sad, nebo i zemlja, zavičaj i tuđina, pravda i nepravda, lažni i iskreni patrioti, vjernici istinski i licemjerni, bogataši i siromasi propušteni su kroz prizmu njegove iskrene duše, naglasio je, izmedju ostalog Dundović. – I ono što obilno natapa skoro sve njegove stihove je neutaživo, neugasivo plamteća nostalgija za zavičajem, rodnom grudom, ognjištem, bespovratnom prošlošću i minulim vremena djetinjstva, mladosti, bezbrižnosti i sigurnosti, a koju mu je kao dominantnu, pa čak opsesivnu, preokupaciju donijelo dugogodišnje izbivanje iz rodnog Bugojna i BiH te neizvjesno potucanje po tuđini širom bijelog Svijeta. Ovo je tipično šantićevski bolno i prebolno, vapajni jecaj žala, ali i protesta što ječi sve do neba i svoga sunca („koje vas neće grijati tamo kao što je ovdje“), svojih ljudi kao i bespoštedna osuda nametnutih socijalnih ne(prilika) onako temeljito i svojski predano viđeno je samo još kod velikoga Šantića. I napokon pjesnik Zejro nađe smiraj u mirnoj i dragoj životnoj luci bugojanskog, gdje se evo sretno porodi i njegov autobiografski pjesnički prvijenac u vidu zbirke pjesama pod naslovom „Zavičajne pjesme Bugojnu“ – rekao je profesor Viktor Dundović.
Recenzentica i promotorica Vedrana Kisić, osvrćući se na zbirku naglasila je da su u njoj objedinjena sjećanja na prijeratnu sreću, mladost, prijateljstvo, sretnu porodicu, i samu odrednicu knjige, zavičaj.
-U ovoj zbirci pjesnik iznosi najintimnija osjećanja ljubavi prema domovini, i svemu onom što živi u njoj, a da je njemu iznimno drago. Boraveći u tuđini vidi se da mu je sjećanje na domovinu ono što se odražava u životu „Da se vratimo domovini u naš rodni raj i da nam naše sretne zore svići nove“. Pjesnik najiskrenije pokazuje kako je kad se neko osjeća kao drugost, kad se gleda kao drugi i drugačiji. Iskreno i objektivno pokazuje sa kakvim se predrasudama susreće i kakvih predrasuda je i sam žrtva. Najbolje se može vidjeti kroz riječ, tuđina. U svojoj semantici nosi hladnoću, prazninu, ravnodušnost i sve ono zbog čega se čovjek osjeća nepotpuno, nesretno, tužno, i sve ono što nije ljudsko. Čovjek osjeća, želi, voli, i ne može nikad biti linija, upravo zato, jer je čovjek od krvi i mesa – istakla je Vedrana Kisić, recenzentica.
Sam autor, Uzeir Zejr Karadža. preplavljen emocijama kratko se zahvalio svima koji su podržali objavljivanje njegove zbirke “Zavičajne pjesme Bugojnu”, a ovom prilikom biografske podatke izdvojila je Rea Vučić, dok su odabrane pjesme čitali učenici Gminazije Dženana Zulum, Armin Fuka i Ajna Karadža.
rtvbugojno.ba
