Kažu da prvu jutarnju kafu čovjek treba da pije sam, da bi mu dan započeo nagomilan pozitivnom energijom i raspoloženjem. Pod tim se podrazumijeva i odsustvo medija, portala, društvenih mreža koji su postali opasni otmičari vremena. Priznajem, i sama znam često uz prve kapi kofeina, “kopati” po stranicama facebooka i instagrama.
Međutim, ovih dana svjedočim tome da opcija “OFF” na Wi-Fi mreži ima dosta veliku ulogu kad je u pitanju mentalno zdravlje. Tebe. Mene. Nas! U zadnje vrijeme, “bombarduju” nas naslovi:,,Corona virus!” Virus koji je uzeo maha širom svijeta. Police u trgovinama već odavno stoje prazne. Gradskim ulicama, vrtićima, parkovima utihnuli su glasovi smijeha i galame.
Jedino, što možemo čuti je komunikacija straha i panike. Vrisak straha u stopu prati svaki nepromišljen korak rođen iz panike. U tišini se najveći ratovi vode. To je istina koja prati realnost, rekla bih. Znaš svijete moj, ne plaši mene virus. Virus k'o virus…dođe i prođe. Plaši me toliki broj radoznalih klikova na naslove koji naziru strašnu budućnost. Plaše me opustošene apoteke i trgovine. Plaši me činjenica da je veći procenat zaraženih strahom od moguće zaraze, fobije od smrti… Plaše me…ljudi koji sebično šire virus zla savršeno upakovanog u oblik humanosti. Tako bih voljela kad bi svijet shvatio da ta “famozna” Korona nije toliko čudoviste koliko sama činjenica šta je neko spreman uradit da bi ostvario profit. Korist. Ambiciju. Cilj. Neće nas ubit epidemija. Ubit će nas demoni koji sjede u kožnim foteljama i takmiče se ko će na najefikasniji način svijet dovest do političkih marioneta. Nažalost, od takvih ljudi ne možeš pobjeći gdje god se odlučiš spakovat kofer… i otić. Vatra koju oni međusobno bacaju jedni na druge, zahvata sviju. I onog starog djeda kojem se dani svode na prepričavanje starih vremena, i onu djevojćicu koja sa lutkom u ruci razigrano skakuće u cvijetnoj bašti.
Ali, znate šta? Ovo je samo jedna mala crna tačka na velikom bijelom platnu života. I za kraj, da vas podsjetim…kako treba gledat na svu ovu situaciju oko nas? Hm pa uzet ću za primjer ružu. Nije isto reći:,,Svaka ruža ima svoj trn.” I:,,Svaki trn ima svoju ružu!” Pa eto, i na ovu Koronu također možemo gledati na ovaj način: Napokon, imamo dovoljno vremena da se posvetimo porodici. Korpa s voćem koja je dugo stajala kao “estetska figura,” sad je iskorištena u pravu svrhu. Sebe i djecu učimo da pranje ruku nije samo stavka na bontonu, nego nešto što može spasiti život. Vidite? Ipak, svako zlo sa sobom donese nešto dobro.
