Svaki dan postajemo svjedoci sve većeg broja gubitka mladih! Svaki dan loše vijesti udaraju na vrata Bugojna, kao da je Bugojno postalo nečiji smrtni neprijatelj pa svako drugi bugojanac postaje žrtva nečije želje da ispada cool u društvu! Što je još tužnije, čovjek sve više postaje sam žrtva svoje opsesije i snova. Taman što se oporavimo od jednog gubitka pojavi se drugi…pa treći…Pa do kada će rasti ova smrtna cifra stradalih? Bugojno je postalo oglasna ploča ubistava! A danas su taj gubitak Selma i Edita! Možda bi ti mladi životi bili svijetlo za izlaz iz ovog pakla uređenja države ali nažalost to svijetlo prekrio je tamni oblak tuge koji je sipao iz neba dok su škripe kočnica gušile otkucaje srca naše Selme i Edite. Kažu da je majčina suza teška i da će kad tad stići onog zbog koga je pala. A to nije jedna suza…milijardu majčinih suza i kletvi palo je na kukavicu koja je bez srama otišla ne osvrnuvši se na beživotna tijela koja je ostavio iza sebe na hladnoj ulici grada. Kakva li je njemu tek kazna? Kakvo je srce te osobe kojoj je bitnija veličina sata kazaljke automobila, od sati života koje je mogla imati Selma, a nije zbog svoje gorko završene sudbine?! Svijet ostaje na mladima…Svako od nas će potvrditi ovu činjenicu! Ali također, činjenica je da danas sve više mladi gube pravo na život, na sreću, na porodicu…zbog osoba kojima je život nesređen i narušen, pa samo tako sude na smrt onima koji su možda i imali neke snove i planove za budučnost. Kažu da dobri umiru mladi…a oni nas napuštaju…sve više…i sve jače bolnije!!!
Piše: Dženana Bajrić
