Evo ga…opet…opet isto! Svake godine suze zvone našom Bosnom! Svake godine tragamo za ostacima naših braća i sestara. Svake godine 11. Jula Srebrenicom odzvanja šapat suza i bola! Majke, braće, sestre i očevi među zelenim tabutima traže svoju davno izgubljenu porodicu. Pitam se, da li one koji su ispalili milione metaka u nevinu djecu i ljude bar na trenutak uhvati žalost i pokajanje? Kakvi su njihovi snovi? Da li im se u snu pojavljuje krv koju su prolijevali samo zato što nismo iste vjere, nacije?! Da li im se u snu prikazuju stotine bijelih nišana koji su Srebrenicu uokvirili u ram žalosti okupan milionima suza naših Bošnjaka? Danas će neko pokopati svoju majku, oca, dijete…Danas će opet prošlost urlati nad BiH za hiljadama nepravedno ubijenih ljudi koji su samo pokušali čuvati svoju Bosnu! Nisu htjeli rat! Nisu htjeli osvetu! Nisu htjeli mržnju! Htjeli su samo braniti ono što pripada njima, njihovim očevima i djedovima. Zar ste ih zbog toga osudili na smrt? Zar ste zbog toga širili mržnju i zlo? Zar je bitno da li se zoveš Boško, Milan, ili Muhamed? Svako od nas ima pravo na život i odluke koje će samostalno donositi! Naša šutnja je naša osveta! Osveta koja će vam naplatiti svaki ispaljen metak, granatu, svaku ubijenu žrtvu. Koliko je samo suza proliveno… a svaka suza pretvorivši se u hladnu stijenu ide na vašu dušu. Koliki je to teret, zar se ne zapitate?! Ali nije čudno što nam otvoreni neprijatelji nanose štetu! Čudno je to kako jedan Bošnjak može podržavati ovakvo zlo! Kako neko moze stati na stranu takvih osoba? Kako ih nije sramota 11. Jula nositi cvijet Srebrenice, govoriti Don't forget Srebrenica, a svo vrijeme naklanjati se onima zbog kojih i nose taj bijeli cvijet koji u sebi krije mnoštvo tajni o kojima je teško govoriti?! Zar se samo 11.Jula treba sjetiti nepravde koja je sebično nanešena našoj zemlji ? Ne! Svaki dan trebamo biti svjesni toga zla! Svaki dan trebamo tiho ponoviti Don't forget Srebrenica i tijelom i dušom dostojanstveno držati glavu visoko kako bi oni koji su mislili da je Bosni konačno došao kraj, dokazali da ma koliko oni nama činili zlo i nanosili bol, Bosna neće pasti na dno kao oni koji su joj to učinili. Cvijet Srebrenice simbol je Genocida 1995 godine, ali razumiju ga samo majke bez sinova…djeca bez očeva… žrtve!
Autor: Dženana Bajrić
