Piše Ahmed Škandrić: Zašto odlazimo?!

https://www.facebook.com/Gradski-TAXI-Bugojno-536291753372444/ https://www.facebook.com/FISdoo/posts/3373097872730864'

Jedna država, dva entiteta, 10 kantona, 3 predsjednika, 183 ministra, 85 stranaka i 65.000 državnih službenika koji platu dobivaju za ne obavljanje svog posla . Bosna i Hercegovine trenutno ima svega oko 2,7 miliona stanovnika, navodi se u zvaničnom dokumentu “Anketa o radnoj snazi” koju je izradila Agencija za statistiku. BiH za pet godina ostala ukupno bez čak 349.000 stanovnika, odnosno bez 11,4 posto populacije.  U okviru radne snage 2013 godine zaposlenih je bilo 822 hiljade dok je nezaposlenih bilo 311 hiljada. 2019 godine broj nezaposlenih je smanjen sa 311 hiljada na 185 hiljada, ali očito ne zbog zapošljavanja već zbog odlaska vani, dok je broj zaposlenih ostao isti.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plata u BiH u aprilu ove godine iznosila je 916 KM, naravno ona nije pokazatelj realnog finansijskog  stanja zaposlenog stanovništva. Činjenica  je da plate državnih službenika iznose od 4 do 6 hiljada mjesečno dok plate ostalih radnika variraju između 500 KM i 1.500 KM ovisno o mjestu zaposlenja i stručnoj spremi.

Sramotno je za reći da jedan profesor u srednjoj školi ima primanja manja od 900 KM ili da jedan doktor koji je godine truda uložio u svoje obrazovanje ima primanja manja od državnih službenika , od kojih je većina dobila posao ”preko veze”.  Sramotno je da jedna porodica sa dvoje djece živi od 500 KM mjesečno dok   potrošačka korpa za četveročlanu porodicu  iznosi više od 2.100 KM. Sramotno je da djeca od prvog do devetog razreda moraju kupovati knjige koje koštaju preko 100 KM. Živimo u zemlji u kojoj studenti imaju mogućnost na primanje samo jedne stipendije koja većinom ne iznosi preko 1000 KM godišnje, a koja sigurno nije dovoljna za potrebe studiranja. Priče i obećanja kako je student uvijek na prvom mjestu i kako se u obrazovanje ulažu velika sredstva su ništa više bajke za djecu .

Natalitet u BiH je u stalnom padu, mlade osobe nemaju hrabrosti da preuzmu ulogu braka i roditeljstva iz razloga što nisu sigurni da će djetetu moći pružiti dobar život , oni koji se ipak odluče da osnuju porodicu nemaju više od dvoje djece. 20 KM dječijeg doplatka mjesečno je sve što će država da obezbijedi za njih.

Da li je realno da 50 boračkih udruženja i 139 sindikata nisu u stanju da svim ljudima koji su branili našu zemlju osiguraju primanja koja su dovoljna za normalan život ? Trebamo se zapitati da li je stvarno potrebno ovoliko boračkih udruženja i sindikata koji samo crpe novac za posao koji ne obavljaju ili se ne trude da ga obavljaju?

Većina stanovnika je bila protiv Parade ponosa koja je održana u Sarajevu, ipak oni su uradili nešto što mi do sada nismo uspjeli, oni su se izborili za svoja prava. Mi sa druge strane godinama trpimo teror i slušamo lažna obećanja kako će biti bolje, riješenje  postoji i ono je u nama , ali mi smo toliko inertni i sposobni smo samo da pričamo kako nas sistem ubija i tjera nas da preživljavamo. BiH nije stagnirala u razvoju , ona propada. Državne firme propadaju i prodaju se privatnicima za mizerne iznose. Ovaj sistem su nazvali demokratijom, koja se samo na papiru tako naziva , mali broj ljudi koji već ima bogatstvo se bogati dodatno , dok oni koji nemaju ništa još dublje propadaju, ako nastavimo živjeti ovim tempom vratit ćemo se u robovlasničko društvo.

BiH je zemlja koja raspolaže ogromnim prirodnim bogatstvima, rijeke, šume,planine,rude, ali ipak propada. Zašto ? Vrlo je jednostavno, umjesto da industrije prerađuju materijale a nakon tog proizvode robu  i izvoze je na strana tržišta te tako povećaju izvoz i priliv novca u BiH, one se zadovoljavaju sa izvozom neprerađene ili poluprerađene sirovine za koju dobivaju veoma malo novca. BiH neće napredovati sve dok naše razmišljanje ostane primitivno, od zemlje koja ima mogućnost da bude primjer bogatstva i ljepote mi postajemo kolonija iz koje se samo crpe rude sve do trenutka kada neće ostati više ništa za iskoristiti.

Zašto ljudi u našoj zemlji sanjaju o tome da imaju normalan život , život u kojem neće raditi kako bi preživjeli , život koji je dostojan čovjeka , zašto realnost u drugim zemljama mora biti naš san? 8 sati rada je postala želja običnog čovjeka koji je primoran da radi 12 sati kako bi svojoj porodici obezbijedio osnovne potrebe. Cijene namirnica svake godine rastu a plata ostaje ista, standard se mijenja i tjera nas da idemo u korak s vremenom , da imamo auto,stan,novi mobitel, ali kako dostići taj standard normalnog života ? 

Da li zaista želimo doživjeti starost radeći po 10 ili 12 sati na dan za penziju koja će iznositi 370 KM ? Za penziju koja neće biti dovoljna za život, cijene hrane, vode, struje, medikamenata rastu, a penzije ostaju iste ili se minimalno povećavaju. 

Zašto odlazimo ?

https://www.karabeg.com/ http://shop.janj.ba/ http://bit.ly/2DM3sIP'