Bajram ide Bajramu se nadam… sa čežnjom su tanane duše nekad pjevale. Šta poželjeti danas za Bajram? Pitanje je šta poželjeti za drugi dan Ramazanskog bajrama koji je odlukom Rijaseta IVZ od 1995. proglašen Danom šehida.
Želja svih onih sa kojima sam pričao na tu temu, ama baš svih, iskrena je kao u djeteta i čista kao suza. Vratiti dostojanstvo palim borcima. Samo to. Da se od odavanja počasti našim najboljim sinovima ne pravi farsa i stranačko-politička burleska.
Spot jučer objavljen na Youtube omaž je tim herojima za Dan šehida.
Prazno je Centralno spomen obilježje na taj dan. Prazno je i na ostale praznike ali ovdje je riječ o Danu šehida. Boli to. Primjetio je to i načelnik, iz dobre namjere, pa se par puta zapitao i prozvao zašto je tako malo posjetilaca na obilježavanju značajnih državnih datuma iz naše prošlosti. Ispada da su pravi patrioti oni koji su tu, uz njega, dok svi oni koji nisu došli, njih oko 99,5 posto, oni su… nije bitno. Da li se načelnik ikada zapitao zašto je odziv tako mali?
Sve manifestacije obilježavanja značajnih državnih datuma, pa i ona u znak sjećanja na pale borce, pretvoriše se u dnevno-politički igrokaz koji je sam sebi svrha. Vide to obični ljudi, vide to borci sa kojima sam pričao, vide to invalidi, vide to šehidske porodice. I kod većine je, uz odmahivanje rukom, jednaka percepcija – da im je sve to postalo degutantno.
Iritira podijeljenost, između pripadnika pojedinih stranaka je veći antagonizam i netrpeljivost nego između šehida i njihovih neprijatelja tokom rata. Osjeti se to i na mezarju. Prošli put nisu htjeli skupa doći. Pa su neki jednoobrazno obučeni, da se razlikuju. Pa groteskno polaganje bezbrojnih buketa, kao u balkanskoj krčmi kad ide pjesma samo za Hamu i njegovo društvo tako ide Fatiha samo od SDA za šehide i mrtvo društvo, pa od SDP, pa od SBB i tako dalje. Pa raznorazne organizacije na opštinskim jaslama, pa oficiri sa, hvala na pitanju, bogovskim penzijama… I tako dalje. Pa devalvacija Fatihe, ubrzanje kao da biflaju „prije upotrebe pažljivo pročitati uputstvo o lijeku, za obavijesti o indikacijama….“ a ne prvu suru Kurana. Sve to obezvrjeđuje kako Fatihu tako i sam događaj. Svi smo svjesni toga.
Moje sjećanje na brata i ostale saborce je previše vrijedno i sveto i intimno da ga dijelim sa trećerazrednim narcisoidnim političarima kojima šehidsko mezarje služi za sticanje jeftinih političkih poena. Sa tim uzoritim građanima i borcima za bolju prošlost nemam ništa zajedničko a pogotovo ne žal i pijetet za naše najbolje sinove.
Oteli su, ukrali, događaj. Šehidskim porodicama, pa svima ostalima. Ovo je njihova Grand parada. Isprazni govori, pogotovo visokih političara, umjesto emocija izazivaju apatiju. Njihovo zaklinjanje šehidima i borcima u dnevno političke svrhe, taj dan, i ignorisanje istih ostatak godine, izaziva gađenje.
Zato bismo, iskreno, zamolili gospodina načelnika i glavnog imama da jedino njih dvojica taj dan budu ono što i jesu – gradski načelnik i imam. A svi ostali da budemo obični građani, ljudi, očevi, majke, braća i sestre koji su došli da se poklone uspomeni na pale heroje. Da političari dođu kao obični građani (neki od njih su i sami članovi šehidskih porodica, jetimi, neka taj dan to i budu a ne članovi stranke), bez stranačkih buketa, da bar tu pokažemo narodno jedinstvo; da se tokom zvanične ceremonije položi samo jedan veliki buket, i da ga položi predstavnik Udruženja porodica šehida i poginulih boraca; da se prouči jedna, ali iskrena i od srca, Fatiha. Molimo načelnika i imama, ako ikako mogu, a mogu, da tako vode ceremoniju. Ako su ostali donijeli bukete (pojedinim organizacijama je kupovina buketa jedini rashod u godišnjem proračunu) neka ih polože prije ili poslije službene ceremonije. Samo tako se nećete pitati zašto nas je malo.
U tom slučaju, na tako primjeren i dostojanstven način, naša je dužnost doći. U tom slučaju pozivamo rezignirane borce, invalide, pozivamo sve one kojima je Bosna u srcu, sve građane, pogotovo omladinu, dođite i poklonite se herojima.
Hajd što ste sve oskrnavili. Eto vam i funkcije i paušali i komisije i zaposlenja i sujetni lažni dojam veličine i privilegije i samoreklamiranje na otvaranju kružnog toka i seoske trafostanice. Eto vam sve. Ali ostavite nam heroje na miru.
Ko Boga vas molimo.
