Svaki ćošak stana ove 96-godišnje starice ukrašen je predmetima, od kojih je većinu sama napravila. Neke od njih je kupila i smjestila ih na mjesto koje im najviše odgovara.
– Heklala sam, plela, pravila lutke, krojila im nošnju, vezla. Samo nisam znala tepihe tkati. Da me vid bolje služi i danas bih se bavila ručnim radom, u kojem sam uvijek uživala – istakla je Meleća Bišćević u razgovoru za Fenu.
Naglašava da ju je u svemu što je radila podržavao rahmetli suprug Zijo iz Bihaća, s kojim je u skladnom braku živjela 26 godina, u mnogim mjestima, a najviše u Zagrebu.
-Bio je dobar, pošten i iskren i zato sam se, vjerovatno, i zaljubila u njega. Upoznali smo se ‘45., kada je u Glavice došla Prva proleterska krajiška brigada. Sjećam se, jedan partizan mi je donio neko platno da mu sašijem hlače, a ja sam mu dala očeve, stare. Rekao je da će mi dati momka. Mislila sam da se šali, ali se izgleda nije šalio – sa smiješkom priča ova Bugojanka.
Prisjeća se, također, kako je za samo sedam dana, koliko se vojska zadržala u njenom selu, napravila hrpu zvijezda „petokraka“. Ni slutila nije da će tada napustiti rodni kraj, s jednim od Krajišnika, koji je postao njena velika ljubav.
-Iako je bio rat, bili su to najsretniji dani moga života. I kasnije mi je bilo lijepo. Danas je drugačije, jer sam ostala sama. Nismo imali djecu – priča Meleća.
Ne tako davno, dodaje, išla je sama u kupovinu i radovala se pozivima prijateljica, s kojima je rado pila kafu. Nažalost, mnoge od njih su umrle, kao i njena sestra, koju je nedavno izgubila.
Zbog veselog duha, koji je zadržala i u svojim poznim godinama, voli slušati pjesme, a naročito sevdalinke.
Svim ljudima poželjela je sreću, dobro zdravlje i dug život, uz savjet da se čuvaju “ako žele dugo živjeti“.
-Ako možete, nemojte raditi naporne poslove. Nemojte škrtariti previše, i čuvajte noge – poručila je Meleća Bišćević, pokazujući rukom na svoje koje je „više ne nose kao nekad“.
(FENA)