Molba grupe građana iz Bugojna oboljelih od upalnih bolesti crijeva

https://www.facebook.com/Gradski-TAXI-Bugojno-536291753372444/ https://www.facebook.com/kovacusakafa/ https://www.facebook.com/livnobus/

Prema raspoloživim medicinskim podacima, danas u svijetu ima 350 miliona, a u Evropi oko 25 do 30 miliona oboljelih od rijetkih bolesti. Sama činjenica da su ove bolesti obično hronične i teške, ukazuje na njihov javnozdravstveni značaj.

Grupa građana oboljelih od UC/MC (Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest), navodi kako njihovih bolesti nema na spisku rijetkih, također, ni na spisku teških bolesti i invalidnosti.

Ulcerozni kolitis i Crohnova bolest spadaju pod neinfektivne upalne bolesti crijeva (IBD). Upalne bolesti crijeva su grupa sličnih bolesti koje se karakterišu autoimunim upalnim procesima u probavnom traktu. Upale su hroničnog karaktera a najčešće nastaju u tankom i debelom crijevu.

U našoj državi sa ovom bolešću živi oko 2000 osoba i ta brojka svakodnevno raste. Sve je više i djece koja obolijevaju. Svakome od njih od nastanka oboljenja način života i kvalitet uveliko su promijenjeni. Mnoštvo simptoma koji karakterišu ova oboljenja, onemogućavaju obavljanje normalnih životnih aktivnosti. Upalne bolesti također utiču i na druge organe, te na njima izazivaju oštećenja i promjene. Samim time nemoguće je isplanirati niti jedan dan do kraja, jer nikad ne znaju kad će nastupiti pogoršanje.

Oboljenja imaju dvije faze, faza aktivacije bolesti i faza mirovanja (remisija). Kad je bolest aktivna prisutno je mnoštvo simptoma, poput: povećanog broja, nerijetko krvavih stolica, nesnosni bolovi i grčevi u predjelu abdomena koji se šire i prema drugim dijelovima tijela, nagli gubitak težine u kratkom vremenskom periodu, pad vrijednosti željeza i pojava anemije, povišena temperatura i groznica, oslabljen imunitet i samim time slabost cijelog tijela, promjene na zglobovima, te fistule. Nakon uspostavljanja terapije i početka primjene iste pojavljuju se promjene na koži, na sluznicama, opadanje kose, nervoza i razdražljivost, nesanica, dehidratacija te mnogi drugi.

Da bi se uopće dijagnosticirale ovakve bolesti, potrebno je mnoštvo dijagnostičkih te laboratorijskih pretraga. Put do uspostavljanja konačne dijagnoze nije uvijek brz i jednostavan. Nerijetko se određene pretrage plaćaju i to ne malim novčanim iznosima.

Nakon uspostavljanja dijagnoze, ordinirajući gastroenterolog propisuje oralne medikamente. Najčešće su to Sulfasalazin, aminosalicilati, steroidni lijekovi, imunosupresivi po potrebi, te antibiotici. Pored ove terapije koja košta i do 200 eura mjesečno, a nije osigurana u svim kantonima,  pacijenti su primorani koristiti dodatke prehrani, razne vitamine i minerale. Tu su još pomagala tipa vrećica za stome, te sanitetski materijal kod oboljelih sa otvorenim ranama.

Ukoliko ova vrsta terapije ne dadne rezultate, pacijenti prelaze na biološku terapiju koja košta i do 25.000 eura godišnje, a na nju se čeka i do osam mjeseci. Međutim, nekad čak ni ovaj vid liječenja ne rezultira poboljšanjem, pa je potrebno načiniti operativni zahvat, gdje se odstranjuje upaljeni dio crijeva, a nekad i kompletno crijevo.

Članovi grupe građana navode kako bi sve bilo uveliko lakše kada bi postojala zajednička esencijalna lista lijekova na nivou BiH. Na tu listu bi trebalo prvenstveno uvesti prvorazredne lijekove koji su u EU besplatni. Također na listu bi trebalo uvrstiti enteralne pripravke ishrane, koji su od velikog značaja za oboljele. Pravo na biološku terapiju trebalo bi biti omogućeno svim pacijentima kojima oralna terapija nije dala rezultate pri liječenju, bez obzira na težinu bolesti i dobnu skupinu. Sa ovim zahtjevima članovi potpisnici dopisa, uputiće inicijativu prema nadležnim institucijama, kako bi se njihova prava ostvarila i na taj način ih se skinulo sa margine društva.

Pored svih navedenih simptoma koji su prisutni u aktivnoj fazi bolesti, te ogromnih novčanih izadataka za liječenje, oboljeli su primorani raditi čak i onda kada ne mogu doslovce stajati na nogama, a sve kako bi sebi priuštili sredstva za liječenje. Poslodavci često nemaju sluha za oboljele, a i oni koji nisu zaposleni u većini slučajeva moraju kriti svoju dijagnozu pri zapošljavanju. Ove oboljele malo ko želi primiti u radni odnos, znajući da vrlo često mogu odsustvovati s posla. Stoga će također na listu biti uvršten i zahtjev da ovi oboljeli mogu ostvariti pravo na novčanu naknadu, bez obzira da li imaju zasnovan radni odnos. A za one koji su u radnom odnosu, da se radno vrijeme skrati kada su oboljeli u aktivnoj fazi bolesti.

Novija istraživanja u ovoj oblasti pokazuju da je učestalost pojave upalnih bolesti tri puta veća, te da je učestalost Ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti između 2000. i 2017. godine porasla za 55%, odnosno 83%. Procjenjuje se da 44% oboljelih tvrdi da su izgubili ili napustili posao zbog upalne bolesti crijeva.

Članovi grupe građana, pitaju se, gdje ih onda svrstava zdravstveni sistem naše države i kakva prava mogu očekivati ubuduće, obzirom da je do sad kompletan državni sistem zakazao u pomoći oboljelima ove populacije. I za kraj, molimo vas da nam ne oduzimate naša prava na lakši suživot sa hroničnim oboljenjima! Pravo na slobodu liječenja i pravo na život!

*Prema konvenciji o ljudskim pravima, čl. 30. st.5 stoji: „Ljudi imaju ljudska prava čak i kada ih zakoni njihove zemlje ne priznaju ili ne štite.“

Grupa građana oboljelih od UC/CB BiH

https://www.bugojno-danas.info/mlinpek-pekara-u-centru-bugojna-u-kratkom-periodu-postala-omiljeno-mjesto-bugojanaca/ https://www.bingotuzla.ba/akcija-za-pocetak-sedmice-pop-up/