Semir Krnjić je mladi konobar iz Novog Travnika, koji se bavi ovim ugostiteljskim poslom već pet godina. Svoj mir nalazi u čitanju i pisanju. Koliko uživa u tome dovoljno govori podatak da je napisao više od 300. pjesama, pedeset priča, nekoliko eseja i četiri knjige.
Ovaj skromni mladić na početku razgovora za portal Bugojno Dansd govori kako je samo jedan u nizu ljudi koji rade i bore se da uspiju u onome što vole.
“Pisanje je moja borba, konobarisanje moj posao koji sam zavolio. Prije sam radio mnoge poslove, većinom fizičke i teške. A, konobarisanje je ono što sam zaista zavolio i trudim se da radim profesionalno”, govori Krnjić.
To je, kako kaže, njegova ljubav i svakodnevna komunikacija s ljudima raznih vjera, nacija, mišljenja i ukusa, a ljubav prema pisanju javila se još u djetinjstvu
“Ljubav prema pisanju se rodila u meni zaista od malena. Dugo je tinjalo u meni, negdje do srednje škole kada sam počeo češće pisati. Tako sam s 18 godina napisao knjigu ‘Želja’ ”, priča nam ovaj talentirani mladić.
Krnjić ne krije da od bakšiša kupuje knjige, a da izdavanje ide jako sporo, ali to ga nije spriječilo te je nastavio pisati.
“Ja sam dokaz da ne moramo raditi ono što volimo da bismo uspjeli u tome. Hvala Bogu, uspio sam u svojoj želji da napišem i objavim knjigu. Napisavši jednu, napisao sam i drugu… Kao što reče Abraham Lincoln: “Učit ću i pripremati se i jednoga dana ukazat će mi se prigoda”, kazuje Krnjić.
Objašnjava nam da je imao dvije godine kad se teško razbolio, a ta bolest je ostavila svoje tragove. Da bi to prevazišao, pojašnjava, morao je više da čita. “Čitajući što moram, zavolio sam knjige. Što sam više čitao, više sam bio inspirisan. Tako da sam sa 18 godina (2015. godine) napisao knjigu “Želja” koja je ugledala svjetlo dana. Nedavno sam napisao i svoju 300. pjesmu. Vjerujte, i danas se sjetim moje prve pjesme “Nesuđena”, koju je prošle godine snimio i otpjevao mladi novotravnički pjevač Hadis Čakić“, prisjeća se Semir.
Pet puta je učestvovao u zajedničkim zbirkama pjesama, a redovno se javlja na konkurse. Posao je, veli, takav da nema mnogo vremena, ali da ima “neku arhivu u glavi” i kada mu nešto inspiracija diktira, da to arhivira do trenutka kada može zapisati. Za sebe kaže da se prepusti mašti i uživa, da šeta, trči, pročita neku knjigu, gleda emisije na TV-u.
“Skoro sam pročitao knjigu “Legenda o Ali-paši” i nekako sam postao sličan Aliji Lepiru, kada svakodnevnica postane teška, odvoji se i posmatraj sunce. Bez obzira na to šta da radiš, čime da se baviš, budi insan! Vrijednosti prave i istinske ne blijede, samo su postale rijetke. Danas je vrijeme “ubijanja duše”, jer ona ne može da doživi osjećanja, emocije, ljubav, iskrenost… Ubijamo duše pohlepom, zavisti, mržnjom da imamo više, bolje, vrednije, uglavnom za sebe, rijetko za druge“, zaključuje Semir Krnjić.
