Mješovita srednja škola Bugojno, na općinskom takmičenju iz Projekta “Građanin”, predstavit će se projektom “Nasilje nije moj izbor”. Projektom koji se bazira na nasilju nad djecom u porodici, učenici IIId su osvojili prvo mjesto na školskom takmičenju te stekli pravo sudjelovanja na općinskom takmičenju.
05.04.2018. godine, učenici ovog odjeljenja su organizovali okrugli stol u gdje su svi pozvani mogli vidjeti na koji način će se predstaviti na takmičenju. Moderatori okruglog stola su bile Ema Tupo i Lamija Terzić, dok su učesnici ovog projekta još i Irma Duraković, Armin Fuka, Aida Letić, Jusuf Kero, Amila Karabeg i Ajna Karadža. Govornici su bili Elma Rustempašić-Hasković (doktor medicine, specijalista pedijatar), Senaida Šijak (profesorica psihologije) i Namir Haračić (profesor demokratije i ljudskih prava). Ovim putem želimo da se zahvalimo svima koji su se odazvali na naš poziv. Želimo da se posebno zahvalimo nevladinoj organizaciji Centar za edukaciju mladih Travnik jer su se odazvali na poziv, te nam daju nesebičnu podršku kroz čitav projekat. Cilj ovog okruglog stola jeste razgovor s osobama koje su direktno ili indirektno uključene u ovaj problem. Razočarani smo što se pedagozi osnovnih i srednjih škola nisu odazvali na naš poziv jer je naša alternativna politika vezana za njihov posao, međutim fokusirat ćemo se na pojedince koji su izdvojili svoje vrijeme i podržali naš projekat.
Nasilje nije niz pojedinačnih događaja, već obrazac ponavljajućih ponašanja,a javlja se kao posljedica svih drugih problema koje imamo, neuređen društveni sistem,konfuzna politička situacija, posljedice ratne traume, PTSP i sama ekonomska tranzicija naše države dovode do jedne anksiozne situacije kod ljudi, koji svoju frustraciju liječe na najbližima. Zlostavljanje i zanemarivanje djece, nažalost je veoma raširen problem, koji ugrožava temelje vrijednosnog sistema u kojem živimo. U BiH su svi nivoi vlasti uključeni u ovaj problem, odnosno bave se njime. Mnogobrojni su pravni akti, koji tretiraju nasilje u porodici, ali problem je što se oni ne sprovode na odgovarajući način. BiH ima Zakone o zaštiti od nasilja u porodici i Porodične zakone entiteta, koji tretiraju ovaj problem i definišu mjere postupanja u slučaju njegove pojave. Tu su i Krivični zakoni, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o zabrani diskriminacije i sl, koji obrađuju ovaj problem, te različite vrste protokola o postupanju u slučaju njegove pojave. Dakle, u teoriji, sve je jako dobro uređeno i uspostavljeno. Međutim, sistem „škripi“ u praksi, jer se predviđene mjere ne sprovode na odgovarajući način.
U okviru mjera javne politike, kroz naš projekat smo razradili Konvenciju o pravima djeteta i Strategiju za borbu protiv nasilja u porodica. Za alternativnu politiku smo izabrali uvođenje posjeta psihologa u predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove.
Trenutno mišljenje društva je da ukoliko niko vaš nije u dodiru s ovom vrstom nasilja, sam problem i ne postoji što je naravno potpuno pogrešno razmišljanje. Problem postoji i nije samo problem pojedinca, nego problem čitavog društva. Sav teret ne bi trebala snositi sama žrtva nasilja.
