Život je kocka, a ulog je rizik oko dobiti; hoćeš li dobiti sve one emocije, trud i želje koje ulažeš u njega. Život s kockom je kocka, a ulog je činjenica da nećeš dobiti ono što uložiš. Ulog je gubitak svega onoga što položiš na stol!
Što je ovisnost – Ovisnost se definira kao autodestruktivna navika koja ometa privatno i profesionalno funkcioniranje te ozbiljno narušava psihofizičko stanje osobe. Kod ovisnosti je potrebno liječiti ovisničko ponašanje, a ne ovisnička sredstva. Prilikom uspostavljanja ovisnosti potrebno je prethodno ustanoviti radi li se o konzumaciji, zlouporabi ili ovisnosti.
Prve dvije faze čestim ponavljanjem rezultiraju u trećoj. Sve što se radi ili konzumira u prevelikoj mjeri stvara svojevrsnu ovisnost, a ona kao takva razara čovjekovo tijelo i um. Baš kako kaže stara poslovica: “Što je previše slano nije ni mački drago”.
Zašto i tko kocka – Ovisnost počinje kao potreba za bijegom od unutarnjeg nezadovoljstva ili osjećaja neshvaćenosti, nezdrave komunikacije u obitelji i doživljaja novca kao statusnog simbola. Ovisnost o kocki poremećaj je u nagonima, a ova ovisnost je, kao i svaka druga, određen splet okolnosti.
Kombinacija komunikacijskih šumova unutar obitelji kao primarnog faktora odgoja i osjećaja prihvaćenosti, emotivne krhkosti i „tipa“ društva u kojem se određena individua kreće. Ne postoji pisano pravilo o “materijalnom porijeklu” kockara. Naime, kockaju ljudi iz bogatih i siromašnih obitelji. Svakako da je veći broj onih koji imaju jače materijalno zaleđe budući da isti imaju veći kapital za ulaganje. Kockanje je “zgodna” automanipulacija, zabava, statusni simbol u startu, a ta ista kocka osjećaj je razornog i mračnog adrenalina u kasnijim fazama.
Kocku u ruke najčešće uzimaju osobe u životnoj dobi od 20-tak godina budući da starije, već psihički formirane osobe posjeduju provjereni pogled na svijet, realnost i život. Najnovija istraživanja pokazuju kako se sve više srednjoškolaca okušava u ovoj ovisnosti, a postotak muškaraca koji “se igraju” veći je od postotka ženske populacije koja se okušala u ovom “skupom sportu”. Trenutno najpopularnije igre su rulet i poker automati.
Kako prepoznati i spriječiti kockara – Za razliku od drugih ovisnosti, kockara se najčešće “nanjuši” kad je stvar već u poodmakloj fazi. Zašto? Jedini pravi pokazatelj jest velika oscilacija u novcu, sad ga ima, za pet minuta je praznih džepova. Ti se simptomi najčešće povezuju s konzumacijom alkohola i droge pa obitelj (roditelji, suprug/supruga) kasno “povezuju” končiće i kad već, metaforički ili doslovno, ostanu bez krova nad glavom, shvaćaju da je zapravo riječ o kocki. Spriječiti kockara u njegovim podvizima i namjerama ponekad se čini kao Sizifov posao.
Naime, kao i kod svake ovisnosti, kockarom se “postaje” u ranom djetinjstvu budući da dijete promatra, percipira, sluša, upija i pamti ponašanje unutar obitelji te kreira sliku o svijetu, ljudima i sebi upravo na temelju navedenih faktora. Kako bi se spriječilo ovisničko ponašanje od izuzetne važnosti je zdrava i kontinuirana komunikacija u obitelji. Ukoliko dijete dobiva osjećaj vrijednosti, ljubavi, razumijevanja i prihvaćenosti, teško da će baš tako lako posrnuti u neku od ovisnosti na prvom životnom problemu.
“Neka igra počne”– Ono što je bitno istaknuti jest stanje kockara dok igra. Poanta ne leži u dobitku zbog samog dobitka novca, smisao svega je igranje igre! Novac je, uglavnom, sredstvo koje kockaru osigurava iduću partiju. On je u službi osiguravatelja nove igre. Posjedovanje novca zbog samog novca postaje, u nekoj mjeri, važno kada je osoba već dotaknulo dno dna i pokušava se izvući iz praznog bunara. Što je jednoj osobo dno, drugoj je nešto tanji sloj.
Naime, dno je individualna stavka; nekome je to posudba novca, nekome gubitak kuće, a nekome gubitak obiteljske imovine i recimo, vlastite supruge. S kockarima se često povezuje i kriminalitet kao sekundarna stavka. Nije strana činjenica kako ovi ovisnici često rade kriminalna djela kako bi održali sredstva ovisnosti (novac) aktualnima.
Igre na sreću – Kada je riječ o ljudskim granicama tolerancije, eksperimentiranja i okušavanja u novim stvarima, bilo bi ih nepošteno generalizirati budući da je svaka osoba individua za sebe pa se nameće zaključak kako su i postupci individualni. Ista priča je i s igrama na sreću. Hoće li igre na sreću (loto, bingo i sl.) gurnuti nekoga u pakao kocke, diskutabilno je. No, ono što se može zaključiti je teza da su one potencijalna “navlakuša” za ,recimo, poker automate.
Kako? Ukoliko osoba sve češće igra ove igre, njezin um počinje razmišljati gdje, kada i kako na što lakši način “dignuti” veću svotu novaca. Je li recesija kriva za sve veći broj ljudi koji u redovima stoje u kladionicama pitanje je na koje se potvrdan odgovor nameće sam po sebi budući da je novac svima nasušna potreba, a hoće li ove iste kladionice kreirati nove kockare, individualno je. U svakom su slučaju jako dobra predispozicija za okušavanje u pravoj kocki.
Shvaćanje i priznavanje problema – Svaki ovisnik o kocki najčešće ne uviđa svoj problem. Doduše, na nekoj podsvjesnoj razini on shvaća da to što radi nije dobar put i da ga je “opasan adrenalin” preuzeo, ali vođen krilaticom “Izvukao sam se prošli put, sigurno ću i ovaj put naći rješenje”, udaljava mogućnost izlječenja. Obično postoje dva, nazovimo ih, trenutka priznanja.
Priznanje samom sebi i priznanje pred obitelji. Točnije, neki ovisnici u savjetovališta dođu sami, a neki pod utjecajem obitelji. Bilo kako bilo, najvažniji korak jest taj prvi, priznanje i dolazak. Pri samom dolasku u savjetovalište, ovisnici rijetko odmah otvaraju svoju dušu i na “sva zvona” pričaju o svom problemu. Nakon nekog vremena rađa se povjerenje prema savjetnicima i osoba uviđa kako želi drugu priliku u životu. To je točka od koje kreće liječenje.
Savjetovališta i terapijski centri – savjetovanja su uvijek individualna jer se polazi od teorije kako nije potrebno da osoba “rasipa svoju intimu pred nepoznatom hrpom ljudi”. “Misija” svakog ovisnika je ostaviti dojam kako on/ona nema velik problem s kockom do konačnog priznanja kako je jednom nogom, ako ne i oboma, odavno već u živom blatu. U savjetovalištima osoba prima sve potrebne informacije o terapijskom liječenju, a od nje se očekuje kompletan medicinski pregled koji će pokazati sve probleme ili poteškoće (psihičke/fizičke) koje osoba posjeduje. Ukoliko je riječ o teškim mentalnim oboljenjima, uputit će se na adekvatnu skrb.
Savjetovalište “Susret” – U Hrvatskoj se problem svih tipova ovisnosti pa tako i ovisnosti o kocki bavi, između ostalih, i poznato savjetovalište Susret. Humanitarna organizacija “Zajednica Susret” osnovana je u Splitu 1990. godine, osnovala ju je Bernardica Juretić, a nakon više od dvadeset godina uspješnog rada, timovi ove zajednice formirani su stručnjacima i rehabilitiranim ovisnicima koji pomažu iz vlastitog iskustva.
Obuhvaća djelovanje od tretmana osoba s početnim poremećajima u ponašanju do stručnog terapijskog rada s ovisnicima kroz programe odvikavanja, savjetodavnog rada i terapijske zajednice. U okviru ustanove djeluju četiri terapijska centra. Terapijski centri za muškarce: Ivanovac pokraj Okućana, Paučje u blizini Đakova, Cista Velika pokraj Imotskog i terapijski centar za žene na Čiovu. Za sve detaljne informacije možete nazvati br. tel. 01/6040198; 021/361200.
-Naš način rada odlikuje se činjenicom da se ide prema čovjeku i za čovjeka. Postepeno se dolazi do uzroka i odgovora zašto je osoba postala ovisnikom. Mi ne liječimo posljedice, mi preodgajamo i tražimo uzroke, rekao je djelatnik savjetovališta “Susret”, Danijel Mić.
Poznat je podatak da se 60% ovisnika uspješno izliječi, dobije novi pogled na svijet i život koji živi. Nema mjesta očaju i depresiji, ljudski je griješiti, a još više je ljudski dignuti se iz mulja i hrabro koračati dalje.
Svaka osoba zaslužuje drugu priliku u životu, a tko su to onda ljudi da bi nekoga spriječili da još jednom udahne život punim plućima!
Izvor: urbancult.hr
