Priču o povezanosti Mehmeda Alispahića s Nogometnim klubom Šibenik vješt bi redatelj s lakoćom pretvorio u kazališni komad. U četiri čina. A predstava bi bila puna prevrata. Nakon atipičnog prvog čina, koji obiluje srećom i blagostanjem, uslijedila bi drama s tragičnim epilogom.
No, glavni junak ne dopušta da ga “pokopaju” kao tragičara. Stalno se iznova vraća ne bi li pronašao izgubljenu sreću. Onu koju pamti iz prvog čina.
Nedavno se Mehmed Alispahić i treći put vratio na Šubićevac. Na stadion koji s pravom može nazvati svojim s obzirom na to da se na njemu igrački afirmirao. I ovaj ga je put dočekala njegova ljubav, djevojka Iva Miletić, s kojom je 29-godišnji Bugojanac u vezi još od prvog “čina”.
“Nemoj, bolan”
Kad je Meša, kako ga zovu suigrači, četvrti put odjenuo šibenski dres, sinula nam je ideja da on i njegova bolja polovica konačno progovore o svojoj vezi.
Alispahić nas je dočekao odgovorom: – Nemoj, bolan. Nismo ti mi za to!
Za samo pola sata promijenio je mišljenje i nazvao s pitanjem: “Kad ćemo?” Sve je bilo jasno: Mehmeda je slomila Iva!
– Već smo jednom dobili sličan upit. Tada Iva nije imala želju za eksponiranjem u javnosti. Ni ja nikad nisam medijima govorio o privatnim stvarima. No, ona je ovaj put, na moje iznenađenje, pristala. Rekla mi je: “Već smo dovoljno dugo skupa. Ajde da imamo uspomenu, za okvir!” – objasnio je Mehmed Alispahić.
Iva Miletić i “arhitekt” šibenske igre upoznali su se 2010. godine, u doba najvećih uspjeha kluba sa Šubićevca.
– Uh, koliko je već prošlo! Ja sam tada još bila srednjoškolka, igrala sam odbojku. Sjećam se da sam te večeri bila u jednom noćnom klubu sa svojim suigračicama, a Mehmed s nogometašima. Krenulo je s običnom pričom, ugodnim druženjem. Bilo je jedno vrijeme, što se kaže, drž’ ne daj. A evo, rastegnulo se na sedam godina – otkriva Iva.
Njezin dečko prvi je put napustio Šubićevac prije šest godina. Put ga je vodio u zagrebački Dinamo. S klubom iz Maksimira dvije je godine igrao Ligu prvaka, a zabilježio je i nastup protiv aktualnog prvaka Europe, madridskog Reala, na kultnom stadionu Santiago Bernabeu.
Iz Zagreba je transferiran u Rijeku, s kojom je sudjelovao u Europskoj ligi. Nezadovoljan malom minutažom, ponovno je spakirao kufere, otišao u Sarajevo i uzeo titulu bosanskohercegovačkog prvaka. U međuvremenu se dvaput vraćao u Šibenik, a posljednja inozemna stanica bio mu je Bahrein.
Vjerna navijačica
– Bila je sretna okolnost za našu vezu što sam ja taman upisala fakultet u Zagrebu kad je Meša potpisao za Dinamo. Poslije bih skoknula autom do Rijeke. Kad je zaigrao za Sarajevo, već sam bila pri kraju s faksom, pa mi nije bio problem s vremena na vrijeme otići u Bosnu. Najteže je bilo prebroditi Bahrein.
Tamo sam bila s njim tek dva tjedna, posao mi nije dopuštao da se zadržim dulje. Mi nikad nismo bili predugo razdvojeni. S druge strane, to bi nam dobro došlo da se zaželimo jedno drugog – priznaje Iva, koja je po struci inženjerka biljnih znanosti, a trenutačno stažira u jednoj gradskoj ljekarni.
Posebno zanimljiva bila je zadnja inozemna epizoda nekadašnjeg bosanskohercegovačkog reprezentativca. Ona, već spomenuta, u nogometno egzotičnom Bahreinu.
– Otamo nosim samo lijepe uspomene, i što se tiče nogometa, i kad je riječ o stilu života. Svidio mi se njihov opušten, liberalan način življenja, razmišljanja – kazivao nam je Alispahić, koji je živio u Manami.
Djevojka Iva vjerna je Mešina navijačica na utakmicama Šibenika. Meša je, međutim, nije uspio zaluditi nogometom u toj mjeri da zajedno gledaju utakmice i kod kuće, na televiziji.
– To bi već bilo previše! Nogometa mi je katkad puna kapa! Zato sam ja na laptopu ili tabletu kad on gleda utakmice. Često me zbog toga provocira, pita me za koga navijam, znajući da me utakmica ne zanima. Ja sam, naravno, uvijek za Šibenik. Kad napusti Šubićevac, navijam za klub u kojemu on igra. A kad ode iz tog kluba, više ne želim ni čuti za njih! – veli simpatična djevojka šibenskog veznjaka.
Domaći na Jadriji
Kad je riječ o kućanskim poslovima, Meša priznaje da se u kuhinji rijetko miješa. Iako je već s 20 godina napustio rodno Bugojno, i dalje mu je draže otići u dobar restoran ili, pak, pričekati da Iva dođe kod njega.
– Jaje na oko i tost vrhunac su mojeg kulinarskog umijeća. Istina, pokazujem interes kad Iva kuha, zanimljiv mi je proces spremanja jela, no dalje od toga ne idem – iskren je Meša.
U Dalmaciji, kaže, najviše uživa u maslinovu ulju. A kad se zaželi bosanskih specijaliteta, nije mu nikakav problem sjesti u auto i “zaprašiti” kući, na majčinu spizu.
– Nikad se ne žalim kad mi Iva sprema, jer sam čovjek koji pojede što god mu stavite na tanjur. Maslinovo ulje nisam kušao dok nisam došao u Šibenik jer ga mi u Bosni ne koristimo. Sada ne mogu bez njega! Brzo sam se priviknuo na dalmatinsku kuhinju, koja je puno laganija u odnosu na našu, bosansku. Zapravo, najljepši je balans između Dalmacije i Bosne – kaže šibenski Bugojanac.
Kad Alispahić priča o ljubavi prema Šibeniku, to se ni slučajno ne može nazvati kurtoazijom. Nije to potvrdio samo (čestim) povratcima u šibenski dres, nego i davnim intervjuom za bosanski Dnevni avaz, u kojemu je nahvalio grad i ljude. Uostalom, o njegovoj povezanosti sa Šibenikom dovoljno govori podatak da se zaljubio u najstarije šibensko kupalište, Jadriju.
– U startu mi je bilo lakše jer me je dočekao moj Bugojanac Ermin Zec. Brzo su me prihvatili i navijači. S njima sam i danas stalno u kontaktu. Pa evo, sad su me zvali prije gostovanja u Zagrebu i Varaždinu da nas dolaze podržati. A kad me pitate o Jadriji, ona je idealno mjesto za odmor nakon sezone. Sviđa mi se što nema gužve, što je zadržala taj šibenski štih. Tu se osjećam domaćim – govori nam Meša.
Disali kao jedno
Iako više ne surađuju na travnjaku, Mehmed Alispahić i već spomenuti Zec, nekad vrstan napadač Šibenika, i danas su u permanentnom kontaktu.
– Zeko i ja svaku Novu godinu slavimo zajedno. Viđamo se i u ligaškim stankama u našem Bugojnu. Zbog nas dvojice Bugojanci i dalje navijaju za Šibenik! – otkrio je Alispahić.
“Narančasti” je u svojoj prvoj epizodi na Šubićevcu kreirao gotovo najljepše trenutke HNK Šibenik – finale Kupa s Hajdukom i kvalifikacije Europske lige.
Drugi boravak ni on ni Funcuti ne pamte po dobrom. Da je Alispahić prije godinu dana protiv Istre u Puli pogodio jedanaesterac, Šibenik bi danas vjerojatno bio prvoligaš.
– I prvi i drugi boravak u Šibeniku teško je zaboraviti. Prije sedam godina svi smo disali kao jedno. Bilo je prelijepo stvarati klupsku povijest. A kad se sjetim onog penala u Puli, još mi je muka! Iva najbolje zna kako sam se tada osjećao. Tri dana nisam izlazio iz kuće! Nije bio problem samo taj penal, nego činjenica da nismo uspjeli valorizirati tako dobru sezonu i vratiti se u Prvu ligu – žali Alispahić.
Razgovor nismo mogli završiti u tmurnim tonovima, pa smo se prebacili na one vedrije. Na mogući sretan završetak šibenske veze. Podsjetili smo Mešu na izjavu iz vremena kad je igrao za Dinamo. Tada je kazao kako “još ne razmišlja o vjenčanju, ali bi bilo lijepo da Iva kaže ‘da’ na Maksimiru”.
– Tu moju izjavu novinari su malo nabrijali. Na Maksimiru to nikad ne bih napravio. Na Šubićevcu bi se to moglo dogoditi! – poručio je Meša uz Ivino odobravanje.
Kad smo već ugasili diktafon, Mehmed Alispahić poželio je nešto dodati za kraj:
– Imam jednu veliku želju. To je ulazak u Prvu ligu sa Šibenikom! Nadam se da će mi se ostvariti.
Bio bi to, nema sumnje, happy end njegova četvrtog “čina” na Šubićevcu.
sibenski.slobodnadalmacija.hr
