Zapošljavanje bliskih srodnika, prijatelja, kumova i stranačkih aktivista postala je ustaljena praksa koja gotovo da i nema izuzetaka. Lakše je dobiti premiju na lutriji nego bez stranačke knjižice i rodbinske veze zaposliti se u nekom od javnih preduzeća. Granice nepotizma i političkih zloupotreba u Bugojnu, kao i u ostalim dijelovima BiH nepostoje. A kao posljedica ove pojave došlo je do neformalne diferencijacije stanovništva na dvije klase. Prvoj klasi pripadaju privilegovani i bogati političari, njihove porodice, rodbina i poslušnici . Nasuprot njima je armija obespravljenih koja živi na rubu egzistencije jer uprkos velikim naporima, visokom obrazovanju, upornosti i sposobnostima ne mogu pronaći posao.
Primjera nepotizma i stranačkog zapošljavanja u Bugojnu je bezbroj.
Ovdje ne žive ljudi, ovdje žive političari. Život nam diktira politika. Ovdje se ljudi dijele na vaše i naše, a svi su isti. Ovdje radimo za tuđu stolicu. Demokratije nema, niti će je ikada biti. Obrazovanje nam se raspada, ljudi nemaju šta da jedu, ukraden nam je život u startu, ubijaju nas u pojam…i tako u nedogled bi mogli da pričamo dok tonemo, ćutimo, trpimo, gledamo, propadamo…”
Imena osoba koja su primana u bugojanske javne ustanove bez zakonski propisane procedure kršeći sve moralne kodekse, imena njihovih mentora, „uglednih“ građana općine Bugojna, boja partijske knjižice ….
Koliko košta jedno radno mjesto, gdje treba završiti vanredno školu koja ima prednost pri zapošljavanju i šta ne treba pominjati pri razgovoru za posao u javnim ustanovama (da se redovno javljate na biro za zapošlavanje, stručnost,pripadnost RVI-u, šehidskim porodicama i sl.)
Predsjednik BOSS-a Bugojno
Safet Idrizbegović
