Zapošljavanje bliskih srodnika ,prijatelja, kumova i stranačkih aktivista postala je ustaljena praksa koja gotovo da i nema izuzetaka. Lakše je dobiti premiju na lutriji nego bez stranačke knjižice i rodbinske veze zaposliti se u nekom od javnih preduzeća . Granice nepotizma i političkih zloupotreba uBugojnu, kao i u ostalim dijelovima BiH i nepostoje.A kao posljedica ove pojave došlo je do neformalne diferencijacije stanovništva na dvije klase. Prvoj klasi pripadaju privilegovani i bogati političari,njihove porodice , rodbina i poslušnici . Nasuprot njima je armija obespravljenih koja živi na rubu egzistencije jer uprkos velikim naporima , visokom obrazovanju, upornosti i sposobnostima nemogu pronaći posao. Primjera nepotizma i stranačkog zapošljavanja u je bezbroj.
Ovdje ne žive ljudi, ovdje žive političari. Život nam diktira politika. Ovdje se ljudi dijele na vaše i naše, a svi su isti. Ovdje radimo za tuđu stolicu. Demokratije nema, niti će je ikada biti. Obrazovanje nam se raspada, ljudi nemaju šta da jedu, ukraden nam je život u startu, ubijaju nas u pojam…i tako u nedogled bih mogli da pričamo dok tonemo, ćutimo, trpimo, gledamo, propadamo…”
Imena osoba koja su primana u bugojanske javne ustanove bez zakonski propisane procedure kršeći sve moralne kodekse , imena njihovih mentora , „uglednih“ građana općine Bugojna ,boja partijske knjižice ….
Koliko košta jedno radno mjesto,gdje treba završiti vandredno školu koja ima prednost pri zapošljavanju i šta ne treba pominjati pri razgovoru za posao u javnim ustanovama( da se redovno javljate na biro za zapošlavanje,stručnost, pripadnost RVI-u, šehidskim porodicama i sl.)
Predsjednik BOSS-a Bugojno
Safet Idrizbegović
