Širom svijeta sutra se obilježava 1. maj – Međunarodni praznik rada, a proslavljanje ovog datuma ima dugu tradiciju, u nekim drugačijim oblicima, staru gotovo hiljadu godina.
Tokom godina, 1. maja su se organizovali različiti događaji i proslave širom svijeta, najčešće da bi se naglasila svrha dočeka promjene godišnjeg doba.
U 19. vijeku, 1. maj je dobio sasvim novo značenje kao Međunarodni praznik rada, koji je proizišao iz pokreta u SAD za prava radnika i određivanja radnog vremena od osam časova.
Više od 300.000 radnika, od kojih je samo u Čikagu bilo 40.000, 1. maja 1886. godine izašlo je sa radnih mjesta širom SAD.
Organizatori protesta prethodno su uputili zahtjeve poslodavcima i vlastima, tražeći da ih ispune do tog datuma.
Radnici su zahtjeve izrazili u paroli “tri osmice” – po osam časova rada, odmora i kulturnog uzdizanja.
Kao odgovor, uslijedila je represija, a u sukobima sa policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane. Sedmorica sindikalnih aktivista osuđeno je na smrt.
Drugi kongres Radničke internacionale odlučio je da od 1890. godine širom svijeta Prvog maja budu organizovane masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. vijeka dobilo masovne razmjere.
Nekada je to u bio praznik kojim se odavala počast borbi za radnička prava, dok većinu građana danas 1. maj asocira tek na neradni dan ili roštilj u prirodi. Rijetki su opet krenuli na krstarenje, a mnogi tek mogu sanjati pečenu janjetinu jer, kako sebi priuštiti 200 KM, koliko košta janje, simbol prvomajskih praznika?
Tako i na 1. maj oko milion bh. stanovnika živi na granici siromaštva, a od toga njih više od 600.000 ispod te granice. Tome treba dodati i oko 500.000 penzionera, s tim da više od 60 posto njih ima mjesečnu penziju koja je mizerna.
Ekonomska i finansijska kriza u BiH, koja još uvijek ne prolazi, rezultirala je velikim brojem nezaposlenih, a jedan od razloga jeste i pandemija Corona virusa.
A kada se uzmu u obzir troškovi života, mali je broj kućanstava čija primanja mogu pokriti troškove potrošačke korpe. Prosječna plaća u prosjeku traje do 18. u mjesecu, dok većina porodica ne može dočekati ni polovinu mjeseca. A da ne govorimo o penzionerima čije penzije nikako da dosegnu polovinu prosječne plaće. A gdje su nezaposleni…?
Stigao je i novi Zakon o radu i onaj o penzijama. Dok su zakonodavci puni hvale za ove zakone, radnici i budući penzioneri tvrde kako su pomaci zanemarivi. Neki povoljniji vjetrovi Zakon o radu, kako kažu, između ostalog, i omogućava što bolje, pravednije i učinkovitije zaštite prava radnika te olakšavanje i ubrzavanje procesa kolektivnog pregovaranja, onemogućavanje eventualne zlouporabe, a sve radi ostvarivanja ekonomske i socijalne politike u Federaciji BiH, osiguranja jednakih uvjeta rada i sprečavanje nerealnih utuživanja po osnovi različito reguliranih prava iz radnog odnosa.
Da su se članci zakona poštivali, rad na crno bio bi već iskorijenjen. Da radu na crno još nije došao kraj, govore i podaci Federalne i Republičke uprave za inspekcijske poslove, prema kojima u BiH zatečeno čak 3159 radnika u radu na crno.
Angažiranje radnika na crno najčešće je utvrđeno u oblastima ugostiteljstva, trgovine, eksploatacije i prerade drveta te uslužnim djelatnostima. Prema posljednjim podacima Svjetske banke (World Bank), posljednja zabilježena stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini iznosi 25,8% i u proteklih 5 godina ima tendenciju pada, ali pri čemu treba uzeti u obzir i sveprisutni porast radnih migracija u druge zemlje.
