Piše: Željko Luleđija
Nakon što je to uradio lani sredinom juna bez rezultata, Načelnik Hasan Ajkunić ovih dana je inicirao po drugi put održavanje Izborne skupštine Sportskog saveza općine Bugojno. Prošle srijede održan je pripremni sastanak za organiziranje Skupštine, a njeno održavanje planirano je za četvrtak 14.marta. Bugojanska uža i šira sportska javnost godinama gnjevna i nezadovoljna radom lokalne krovne sportske organizacije može konačno likovati. Reklo bi se, Načelnik je konačno prelomio i Bugojno će nakon dugogodišnjeg iščekivanja kroz Izbornu skupštinu dobiti nove ljude u tijelima Sportskog saveza općine Bugojno. – Ovo je veliki korak, potrebno je nešto popraviti, da budemo svi zadovoljni, bez sporta nema promocije grada! – riječi su Načelnika nakon održanog pripremnog sastanka za održavanje Izborne skupštine.
FOKUS RASPRAVE NA IZBORNOJ SKUPŠTINI
Kako Skupština neće biti Izvještajna već Izborna tako treba očekivati, da fokus u njenom radu neće biti usmjeren na objektivno stanje bugojanskog sporta, koje uz uvažavanje rezultata drugih klubova nije baš za svaku pohvalu. Tu se prije svega misli na činjenice, da su dvije sportske perjanice Bugojna za nepunu godinu dana doživjele svoj sunovrat. Prošle godine NK Iskra je ispala u niži drugoligaški rang, a nekadašnje Šampionke Bosne i Hercegovine ŽRK Iskra su se ugasile. Kao melem na ove sveže rane može poslužiti najava plasmana MRK Iskre u Premijer ligu. Bilo bi poželjno, da rasprava o krivcima i razlozima trenutnog katastrofalnog stanja vezanog za svakodnevni rad Sportskog saveza Bugojna bude prolongirana. Neka druga prilika za to bi mogla biti održavanje Javne rasprave na Fokus grupi za sport, nakon urađene stručne analize od strane novoizabranog Sportskog saveza Bugojna. Izborna skupština će okončati višemjesečne dileme ovdašnje sportske javnosti, to je ko bi mogao biti čelni čovjek Sportskog saveza i ko će dobiti četvorogodišnji mandat u njegovim tijelima?! Zarad moralnih razloga svojstvenih standardima civiliziranih društava bilo bi poželjno, da u konkurenciji za izbor i imenovanja novih članova ne budu ponovo ljudi, koji su do sada bili u Sportskom savezu, jer bi logično bilo, da i oni snose dio moralne odgovornosti za loše stanje u Sportskom savezu. Za loš rad ne može biti krivac isključivo do(sadašnji) predsjednik!? Treba vjerovati, kako će novi predsjednik biti stručna osoba sa komunikacijskim i organizacijskim, te poslovodnim vještinama. Trebala bi ponuditi Plan i viziju svoga djelovanja u četvorogodišnjem mandatu, a u cilju unapređenja bugojanskog sporta i tjelesne kulture. Ta osoba na čelnu poziciju ne bi trebala doći, kako bi eventualno poboljšala status i poziciju svoga kluba unutar postojećih članica. Ne bi bilo uputno, da obnaša već neke društvene funkcije, a da mu ova bude dodatna. Na kraju, treba naglasiti želju i nadu, da će ostali budući novoizabrani članovi organa Sportskog saveza, koji su došli da štite interese i želje svojih sportskih klubova, smoći dovoljno truda i želje, da rade u interesu cjelokupnog razvoja sporta u Bugojnu. Uostalom, dodatni motiv bi trebali potražiti u činjenici, kako je Načelnikova inicijativa za promjenama načina rada Sportskog saveza općine Bugojno izvrsna prilika za njihove osobne izazove i dokazivanja.
MNOGO IZAZOVA STOJI NA PUTU NOVOG SPORTSKOG SAVEZA
U svojim izjavama Načelnik Hasan Ajkunić je potencirao, da treba nešto popraviti radi prevazilaženja aktuelne situacije u bugojanskom sportu, koji je najbolji promotor Bugojna. Tragom te njegove izjave dovoljno je krenuti od osnovne odrednice rada Sportskog saveza Bugojna, koji kaže, da on utvrđuje i definira osnovne strategije i politike sporta i tjelesne kulture u općini Bugojno, a na osnovu programa razvoja udružehih članica. Uvažavajući navedeno s pravom se može reći, kako na putu novog Sportskog saveza Bugojno stoji mnogo izazova. Slobodni smo pomišljati i na potrebu radikalnih promjena dosadašnjeg načina rada. Savez trenutno nema karakter izgrađenog institucionalnog okvira, čija je odlika rad u organima, redovne Izvještajne skupštine, trasparentnost u radu i trošenju društvenog novca, a o Dokumentu razvojne strategije bugojanskog sporta i tjelesne kulture, koji je naslonjen na programe rada članica, da i ne govorimo. U kontekstu svoje razvojne politike novi Sportski savez bi morao partnerski više surađivati sa lokalnim vlastima. Sa Općinskim vijećem i Načelnikom trebao bi definirati opće društvene zajedničke interese razvoja sporta i tjelesne kulture u Bugojnu. Prvi iskorak u radu Savez bi trebao načini pravljenjem Analize ukupnog stanja sporta i tjelesne kulture u sportu, te sa tim ići na Javnu raspravu sa Fokus grupom za sport (sve članice Saveza). Drugi iskorak bi bio izrada novog modela financiranja, a što će biti najteža i najsloženija zadaća. Aktualni društveni trenutak i ekonomska moć lokalne zajednice zahtjeva dramatičnu promjenu svijesti sportskih radnika, koji vode klubove i udruženja. Novca za sve sportove i klubove nema dovoljno! Vrijeme nosanja blokova radi prikupljanja novca za utakmicu ili manifestaciju je prošlo. Prošlo je i vrijeme kuknjave u stilu – imamo utakmicu, a nemamo para, niko nas ne podržava, pa ni Načelnik! Ovogodišnji grant iz Budžeta općine Bugojno za sport iznosi oko 300.000 KM. Tim novcem uz poneku marku iz drugih grantova Budžeta treba financirati rad 43 članice Sportskog saveza, njihova ligaška takmičenja, više desetina turnirskih takmičenja i sportskih manifestacija. Tome treba dodati financiranje troškova održavanja brojne sportske infrastruture sportskih objekata. Teško da budžetska sredstva mogu izdržati, čitaj pokriti, sve potrebe sporta i tjelesne kulture za jednu godinu u Bugojnu. Ne treba biti posebno pametan pa skontati, da je došlo ili će doći brzo vrijeme, kada će se brojni klubovi po sportskoj srodnosti morati ujedinjavati, radi smanjenja troškova rada. Trebalo bi stručno analizirati, da li je Bugojnu potreban ovoliki broj klubova, ako svojim radom okupljaju svega 1000 djece. Primjera radi, Bugojno je prije rata u bivšoj Jugi bilo među šest ekonomski najrazvijenijih gradova, a imalo je svega 11 članica Sportskog saveza. Postavlja se pitanje, da li je moguće objediniti neke od 9 nogometnih klubova ili borilačkih radi smanjenja troškova rada!? Većina klubova živi od članarina svojih korisnika, općinske dotacije i donacije privatnika. Nema svoj institucionalni okvir za veće iskorake u namicanju sredstava iz drugih izvora i marketinga. Novi Sportski savez morao bi se konačno izboriti da novi model financiranja preferira klubove (dva do tri) od općeg interesa za promoviranje grada, koji bi trebali imati poseban status financiranja. Praksa je pokazala da postojeći model nedovoljno određuje hijerarhijski status u raspodjeli sredstava po osnovu doprinosa promidžbi i prepoznatljivosti Bugojna unutar i van granica BiH, zatim, popularnosti u lokalnoj zajednici, kao i doprinosu sveukupnog razvoja grada Bugojna. Ovi klubovi ne bi trebali dijeliti sudbinu u smislu financiranja sa klubovima u nižim rangovima takmičenja ili organiziranja manifestacija i brojnih turnira. Novi Sportski savez u svojim svakodnevnim politikama mora vršiti stalnu promociju u lokalnoj javnosti, kao i kod ljudi, koji donose odluke o financiranju sporta, da ulaganje u sport klubska takmičenja nije samo “društveni trošak”, već on sa lokalnim društvenim razvojem postaje sve više biznis, pokretač društvenog razvoja, otvaranja radnih mjesta po osnovama uslužnih djelatnosti. Novi Sportski savez neizostavno treba osnažiti mehanizme: praćenja ostvarivanja zajedničkih interesa u razvoju lokalnog sporta, suradnji sa višim nivoima strukovnih organizacija, praćenju i transparentnom trošenju društvenog novca – poreznih obveznika, kroz redovite svoje Izvještajne skupštine, kao i one svojih članica. Svoj institucionalni okvir mora jačati kroz javnost svoga rada, omogućavanju javnosti, da prati rad, donošenje i realizaciju odluka, ostvarenje ciljeva i transparentnog trošenja sredstava. Vjerovati je, da će novi ljudi u novoizabranom Sportskom savezu opravdati ukazana im povjerenja, za novi iskorak na poboljšanju razvoja bugojanskog sporta u narednom periodu.
Željko Luleđija
