Neformalna grupa mladih iz našeg grada realizovala je projekat pod imenom „Zaboravljeni gradovi srednjovjekovne Bosne“ uz pomoć Omladinske banke Bugojno, fondacije Mozaik, te općine Bugojno. Kroz realizaciju projekta članovi neformalne grupe očistili su i uredili 3 lokaliteta, koji imaju veliki kulturno-historijski značaj za grad Bugojno. Na sva 3 lokaliteta postavljena je info tabla sa tekstom koji govori nešto više o samom mjestu, te klupe za odmor. Svoj doprinos u realizaciji projekta dali su i članovi fondacije „Čuvari baštine Bassania“ iz Sarajeva.
- NEKROPOLA STEĆAKA RAVNO ROSTOVO
Nekropola stećaka Ravno Rostovo nalazi se na 1160 metara nadmorske visine. Nekropola broji oko 33 stećka koji su potonuli u zemlju i imaju oblik ploča, sanduka i sarkofaga. Orijentacija stećaka je sjeverozapad-jugoistok.
Stećci su srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici koji se pojavljuju u periodu između X i XVI stoljeća na teritoriju stare Bosanske države. Riječ je o unikatnim i jedinstvenim spomenicima iz srednjovjekovnog društva koji su se izdvajali iz svega što je slično u tadašnjim evropskim i svjetskim okvirima. Zbog toga su prepoznati i od svjetske javnosti pa je feneomen stećaka uvršten na listu svjetske baštine UNESCO-a.
Većinom se nalaze na području današnje Bosne i Hercegovine pa se može reći da su prvenstveno bosanskohercegovački fenomen. U Hrvatskoj se najviše stećaka nalazi u okolini Sinja, u Crnoj Gori u okolici Nikšića, a u Srbiji oko Prijepolja. Prema nekim najnovijim podacima pretpostavlja se da ih danas ima sačuvano oko 100 000, a da ih je ranije bilo mnogo više.
- NEKROPOLA STEĆAKA ŠUŠLJICI
Nekropola stećaka Šušljici nalazi se na 1320 metara nadmorske visine u podnožju Humske Gradine i jedna je od najkompleksnijih i najrazličitijih nekropola u Bugojnu.
Nekropolu sačinjavaju 22 stećka koji se nalaze u neposrednoj blizini. Pretpostavlja se da je prije bio mnogo veći broj stećaka (50). Stećci imaju oblik krstača, sljemenjaka, sanduka i ploča. Pojedini stećci su ukrašeni: polumjesec, krst, jabuka, ruka štap, a orijentacija im je sjeverozapad-jugoistok.
Stećci su prije svega nadgrobni spomenici. Ispod svakog od njih nalaze se ostaci ljudi koji su ovdje živjeli tokom srednjeg vijeka. U dosta slučajeva, zbog vjerovanja da se ispod stećaka nalazi blago, grobovi su prekopavani i uništavani.
Stećke dijelimo prema oblicima na: ploče, sanduke, sljemenjake, krstače, stupove i amorfne stećke. Kroz njih se može ogledati položaj pokojnika na društvenoj ljestvici, te njegov imovinski status.
Ukrasni motivi su najizražajnije i najvrednije umjetničko svojstvo stećaka. Upravo oni su privukli pažnju brojnih naučnih radnika ili znatiželjnika koji su se susretali sa njima. Treba kazati i to da je većina stećaka neukrašena. Tek oko 6000 stećaka ima različite ukrasne motive.
- SREDNJOVJEKOVNI GRAD VESELA STRAŽA I NACIONALNI SPOMENIK BOSNE I HERCEGOVINE
Srednjovjekovni grad Vesela Straža smješten je na uskoj prirodnoj kosi Kik (844 m.n.v.), na dijelu koje okružuje Skopskog polja iznad Bugojna. Grad je smješten na najvišoj koti te kose, praveći tako prepreku za prilaz gradu.
Manjim arheološkim istraživanjima izvršenim tokom ranih osamdesetih godina 20. stoljeća na lokaciji starog grada Vesela Straža pronađena je prahistorijska keramika, što govori da je ovdje bila prahistorijska gradina, te da su ova mjesta naseljavana od davnina.
Ovo historijsko područje proglašeno je 2005. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Pismom od 13.10.1450. godine bosanski kralj Stjepan Tomaš se obratio mletačkoj vladi iz Vesele Straže (castra Veszela Straxa in comitatu Uschopya). Ispod Vesele Straže 1456. godine opljačkan je karavan dubrovačkih trgovaca koji je išao iz Fojnice noseći srebro.
Iz Vesele Straže je bio Juraj Gradomilić, koji je, kako je zabilježeno, 1455. godine učio graditeljsku i vajarsku školu u Splitu, u radionici poznatog renesansnog umjetnika Andrije Alešija.
U osmanskim izvorima selo Vesela, u podnožju starog grada, navodi se isključivo pod imenom Vesela Straža. U njemu je tokom 16. stoljeća popisano 100 do 111 kuća koje su plaćale porez. U selu je bio vakuf Mustaj-bega Skenderpašića.
Grad se nalazila na raskrsnici trgovačkih puteva koji su još iz vremena ilirskih naroda preko Kupreškog polja išli u dolinu gornjeg toka rijeke Vrbasa (Skopaljska dolina), odakle su dalje išli prema srednjoj Bosni i na jug prema Hercegovini. Za vrijeme Rimskog carstva ovuda je vodio glavni put iz Solina (današnjeg Splita, a tada glavnog grada rimske pokrajine Ilirik) prema centralnoj rudarskoj oblasti. Budući da je podignut na karavanskom putu, jasno je
da se iz njega nadzirao i karavanski promet između Bosne i Dalmacije.
Grad je imao oblik pravilnog vrlo izduženog pravougla.
Njegove vanjske dimenzije bile su oko 50 x 10 m, a debljina zida oko 1 m. Uz grad je bilo izgrađeno pravougaono dvorište.
Zbog problema na terenu i opasnosti od mina, drugi srednjovjekovni grad Susid (Kordići/Gračanica), izostavljen je iz ovogodišnjeg projekta, zbog bezbijednosti članova koji će u narednom periodu potražiti rješenje za ovaj problem, te će poraditi na uređenju, čišćenju i označavanju starog grada.
KOORDINATOR PROJEKTA:
Irfan Agić
