Na književnom nebu Bugojna tiho se i iznenadno ugasi jedna od najsjajnijih zvijezda aforističke virtuoznosti – jedinstvene i neponovljivo duhovite.
Ali kao što sjaj svake zvijezde što se ugasi putuje vječno kroz vrijeme tako će i Ajkina književno-politička lucidnost lebdjeti zauvijek u orbiti zvjezdanog neba nad njenim voljenim Bugojnom.
Na stotine osnovaca i srednjoškolaca kojima je Ajka bila omiljena nastavnica, te desetine nastavnika i profesora kao i mnogih građana Bugojna s kojima je bila pravi prijatelj došlo je na Hendek 4.4.2019. odati joj posljednju počast.
„Ovdje puca“ – Mujić Ajka
Moja drugarica iz školskih dana. Uvijek smjela, direktna i beskompromisni borac za pravdu, koja joj uvijek nekako hinjski izmiče i izmigolji se iz ruku, ali ona ne posustaje, i ne odustaje od te vječne i neugasive ljudske težnje i želje za nedokučivom (najčešće) pravdom i slatkom slobodom. Ali baš ova njena čežnja i ganjanje ovih dviju teško uhvatljivih, a češće neuhvatljivih ptica, i čini Ajku umjetničkom i romantičnom dušom koja sanja, mašta, čezne, želi, piše, da, ona piše, i to najzahtjevnijom formom a da najbolje odslika njen karakter što nikad ne odustaje od „nemoguće“ misije pjesnika – a to je gnomski sabijeni aforizam.
To je kratka, maksimalno sažeta, čak sabijena i zbijena misao i riječ u orahovu ljusku, malu naizgled, ali sa neiscrpnim unutrašnjim bogatstvom jezgre krcate esencijalnim životnim spojevima i sastojinama.
Njenoj aforističnoj ratnoj zbirci (iz ratnog oktobra 1994.) pod naslovom „Ovdje puca“, dodatnu vrijednost i neobičnost daje baš njeno ratno izdanje vjerno i vjerodostojno odslikavajući to sada već historijsko vrijeme ratne 1992., 1993., 1994. i to pošteno, nepristrasno, moralno, uprkos strahotnoj i smrtonosnoj težini koju rat nosi sa sobom.
Svoje lucidne i dijamantski oštro izbrušene misli Ajka hronološki razvrstava po godinama:
- 1992. – „Prazne glave i pune puške nanesoše najviša zla u
ovom ratu.“
- „Ekstremisti bi malu Bosnu podijelili na tri velika dijela.“
- 1993.„Etnički čiste podjele su prljav posao.“
- „Bosance svi ocjenjuju pozitivno, a puštaju ih da propadaju.“
- „Uvijek je bilo kad se hoće sve se može. Sad isto vrijedi i kad se neće.“
- „Ne može se jedan život podijeliti na tri bolja.“
- 1994. „Oni što Bosnu dijele na tri, uzeli bi sebi veću polovinu.“
- „Nismo više u srcu Evrope, nego na dnu.“
- Pošto žive bez vode i hrane, neki Bosanci liče na anđele.“
I tako Ajka, jedina ženska bugojanska aforistica, daje nevjerovatno duhovitu dimenziju suštine ratnih dešavanja poentiranih paradoksom, ironijom, satirom, sarkazmom, parabolom…(22.01.20111.g.)
Bugojno, 05.04.2019.g. Viktor Dundović
