Na slici s lijeva na desno, Nidal El-Falah Al Adwan, Irhad Salihić, Adis Kulaš i Narcis Duraković.
Da zaplačeš, što od radosti što od tuge, 4 zadovoljna Bugojanca, vrsna tehničara, bivši uposlenici Hitne službe Bugojno. Otišli su negdje gdje će neko njihov rad, trud, zalaganje, cijeniti i poštovati. Otišli su jer žele na stepenicu više u životu, a ne niže kao što se to radi u Bugojnu. Narcis je nešto mlađi od kolega i već je dogurao daleko, uspio je na odjelu Intenzivne njege, predlažu mu i dalje školovanje za Anesteziologa. Iako je mlad, cijene ga i uvažavaju mnogo.
Novi medicinski smjer je otvoren u Bugojnu, vlast priča kako je smjer otvoren za Bugojno, ali nažalost sami sebe lažu, jer će svi oni koji završe novi medicinski smjer u Bugojnu otići iz voljenog Bugojna negdje gdje će imati priliku da napreduju kako na poslu tako i u životu.
Bugojno je u srcu, ali nažalost primorani su da odu daleko od Bugojna zbog onih koji vode Bugojno. Svake godine je sve više onih koji idu kako iz Bugojna tako iz cijele BiH.
Tužno, pretužno, napuštaju nas odlični kadrovi, odlično osoblje, mladi ljudi idu, ostaju oni koji imaju najviše koristi i oni koji nisu u mogućnosti da odu. Nažalost ostaju i penzioneri koji su na zadnjem po brizi vlasti.
Sve je više onih koji kažu “eh što ne ode kad sam mogao/la“.
Momci, neka vam je sretno, da napredujete maksimalno koliko je moguće, jer se u Bugojnu ne može napredovati ako vam uniforme nisu druge boje.