Mještani mnogih naselja u Gornjovakufskoj općini podižu s njiva posljednje glavice kupusa, koje će ovih dana ponuditi kupcima.
-Tradicija prodaje kupusa ovdje datira od prije 50-60 godina, a moja porodica se time bavi već tridesetak godina. Zapravo, narod u ovom kraju nije ni imao drugog izbora nego da krene u proizvodnju koja se, evo, zadržala sve do današnjih dana – kazao je Senad Muratspahić iz Dražev Doca.
Dodaje da je „vakufski kupus“ u bivšoj Jugoslaviji bio jedan od najtraženijih, i da nije izgubio kvalitet koji prave mušterije i danas znaju prepoznati.
-Samo draževsko polje dat će ove godine oko hiljadu tona kupusa. Potražnja je velika, a pojavili su se i neki novi kupci iz Zenice, Sarajeva i Krajine. Ima i onih koji s kamionima dolaze iz Hercegovine i Banja Luke – naglasio je.
Kaže da je skupa sa sinom kupus sijao na sedamnaest duluma, te da su obojica veoma zadovoljni ostvarenim rezultatima, uprkos suši koja je na parcelama pojedinih poljoprivrednika prepolovila urod.
Volio bi, veli, kada bi se na području gornjovakufske općine izgradila tvornica u kojoj bi se kupus kiselio i kao takav distribuirao do kupaca.
-To bi bilo dobro, jer bi zaposlio jedan broj radnika. Osim toga, mi koji uzgajamo kupus u startu bismo znali po kojima uvjetima i kome ćemo najesen predati naš proizvod – zaključio je.
Slično razmišljaju i prodavači kupusa iz Bugojna, koje smo zatekli kod improvizovanih štandova uz magistralnu cestu prema Kupresu.
Besim Bevrnja uzgaja kupus već petnaest godina, uglavnom sorte „glorija“ i „slava“, jer su, kaže, i najotpornije na sušu.
Pretpostavlja da će ove godine imati tonu kupusa, koji po vrećici od 15-16 kilograma prodaje za 7-8 KM.
-Nekada sam živio od plaće koju sam zarađivao u preduzeću „Slavko Rodić“. Sad sam penzioner, a kako ni supruga ni djeca nemaju posao, odlučili se baviti poljoprivredom. Uzgajamo razno povrće, a imamo i malinjak – kaže Bevrnja.
Stanovnik Goruše Dževad Suljić prodaje kupus od prije četiri godine. Profesionalni je kuhar, a prije rata je radio u hotelu „Kalin“, a kasnije i u drugim ugostiteljskim objektima.
-Već izvjesno vrijeme nema posla za mene. Odradim poneku dnevnicu, ali me ko zovne.Teško je, obolio sam, penziju nemam. A, od nečega se mora živjeti – požalio nam se ovaj Bugojanac.
U poslovima sječe kupusa na njivi u naselju Zlavast, koje je od Bugojna udaljeno oko sedam kliometara, zatekli smo poljoprivrednika Selima Čustu.
– Kupusa ima, ali nije kao prošle godine. Urod će biti manji, ali cijenom svi možemo biti zadovoljni – kazao je.
Dodaje da se bavi i prodajom sira koji pravi njegova supruga, za kupce koji najčešće dolaze iz Mostara i drugih hercegovačkih gradova.
-Imam 250 ovaca, 15 krava, nekoliko junica i bikova. Sve u svemu, posla je puno. Ali, ko hoće da radi, i od ovoga se može pristojno živjeti – poručio je Čusto.
rtvbugojno.ba
