Prusac ili Akhisar koji se nalazi u sastavu općine Donji Vakuf, poznat je po istaknutom bošnjačkom alimu (učenjaku) Hasanu Kafiji Pruščaku, njegovoj medresi i učenicima, te po njegovom prethodniku Ajvaz-dedi.
Iako se se smatra jednom od najkrupnijih figura u islamskim naukama Rumelije ili evropskog dijela Osmanskog carstva, o Pruščaku se zna malo. Naime, poznato je da rođen 951. godine po Hidžri (1544.), te da je preminuo, prema riječima profesora sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Džemaludina Latića 1616. godine, odnosno prije tačno 400 godina.
Latić je za Anadolu Agency (AA), istakao kako pojedini izvori kao datum smrti navode i 1615. godinu, ali da je više onih koji ističu 1616.
Pruščak je prema riječima Latića, napisao 21 djelo iz oblasti akaida, fikha, usul-i fikha, hadisa, tefsira, gramatike, stilistike, logike, šerijatske politike i historije, ali autorstvo tri je sporno. Pruščakova djela prisutna su ne samo na području Bosne, nego i čitavog Balkanskog poluotoka, pa čak i u Turskoj i Jordanu.
Sabrana djela i zadužbine
– Hasan Kafija Pruščak je najznamenitiji i najutjecajniji alim, vjerski učenjak u bošnjačkom narodu. Od njega su ostala njegova djela i zadudžbine – istakao je Latić dodavši kako se u zadužbine u Pruscu ubrajaju Hasan Kafijina džamija, zgrada njegove mešćeme (sudnice), medrese i turbe, kao materijalnu kulturu, a rukopisi njegovih djela nalaze se u Gazi Husrev begovoj biblioteci u Sarajevu.
Kompleks koji čine džamija, sudnica i medresa izgrađen je od novaca koji je osmanski sultan Ahmed I dao Pruščaku, nakon što je vojskovođa predočio sultanu Pruščakovo djelo, koje se smatra i možda njegovim najznačajnijim djelom, “Usul al hikam fi nizam al ‘alem” (Temelji mudrosti o uređenju svijeta). Djelo je pisano na arapskom jeziku, a na želju sultana Pruščak, koji je koristio sva tri orijentalna jezika (arapski, perzijski i turski), lično je preveo na turski jezik.
– On je učio u tri medrese u Istanbulu, pred poznatim alimima Istanbula, jedan od njih je bio Kara Yilan, koji je bio pomoćnik znamenitog Kemal-paše Zadea — dodao je Latić istakavši kako je Pruščak putovao i u Budim, pratio sultane, učestovao u vojnim pohodima, a tokom putovanja na hadž, proputovao Istanbul, Anadoliju, Damask i stigao u Medinu, gdje se susreo sa znamenitim učenjacima.
U djelu “Temelji mudrosti o uređenju svijeta” Pruščak govori o temeljima islamske politike i dijagnosticira slabosti jednog globalnog carstva, koje se prostiralo na tri kontinenta, te dao prijedloge šta treba popraviti kako bi se carstvo očuvalo.
U Pruščakovoj medresi, kaže Latić, izučavao se fikh, usul fikh, akaid, stilistika Kur’ana, logika…, a medresa je djelovala sve do vremena komunizma.
– Ovdje je bila medresa koja je jedna od tri najpoznatije medrese u Bosni i Hercegovini, odnosno Prusac je jedan od tri grada učenosti u ondašnjem Bosanskom pašaluku. Osim Prusca, mislimo na Sarajevo i Mostar – podsjeća Latić.
On dodaje kako je Pruščak od sultanovog dara izgradio čitav dio grada Prusca.
Džamiji staroj nekoliko stotina godina prijetilo je urušavanje pa je renovirana prije nekoliko godina.
Govoreći o važnosti akaida (dogmatike, nauka o islamskim učenjima) za Pruščaka, Latić je istakao kako je “Pruščak djelovao oko 150-200 godina poslije Ajvaz-dede, koji je u Bosnu došao sa sultanom Fatihom”.
Latić ističe da je Ajvaz-dedo prvi islamizirao, odnosno svojim naučavanjem je privukao ljude islamu ovdje u ovom kraju te da se u vrijeme Hasana Kafije pojavila se sekta koja je potpuno izvan ehli-sunneta vel-džem’ata, koji je zajedno s Bali hodžom, vrhovnom muftiji Bosne, dao prijedlog vlastima kako da se narod “riješi” te sekte.
Sintagma ehli-sunnet vel-džemat označava temeljni tok razumijevanja islama, odnosno, označava prakticiranje islama onakvog s kakvim je došao poslanik Muhammed, a.s., i kakvog su prenijeli njegovi ashabi.
Naučio studente kako se promišlja
Pruščak je napisao dvije knjige iz akaida, “Džennetske bašče” i “Nur al yaqin fi usul al din” (Svjetlo istinske spoznaje o temeljima vjere), u kojem je Pruščak proučio najvažnija djela drugih učenjaka iz akaida.
Djelo “Svjetlo istinske spoznaje o temeljima vjere” pisano na arapskom jeziku izučavalo se u svim medresama Bosne i cijele Rumelije. Njegova prednost u odnosu na ostala djela iz akaida sastoji se u tome što je Pruščak, uz različita vjerovanja dodaje Kur’ansku i hadisku argumentaciju, dokaze za ta vjerovanja.
– On je, po mom mišljenju, velik po tome što je on našu talebu, muderise, studente naučio kako se promišlja, kako se misli, kako se istinski postaje alimom u našoj vjeri – naglašava Latić dodajući kako je “to djelo odgojilo stotine učenjaka u Rumeliji i sačuvalo ehli-sunnetsko vel-džem’atsko mišljenje i u fikhu hanefijski mesheb”.
Latić govoreći kako je Pruščak bio stručnjak u hadisu i da napravio Prusačku (Akhisarsku) hadisku školu, navodi kako su uprkos tome što je bio veliki alim, Pruščakova djela u BiH nedovoljno izučena.
– Hasan Kafija se izučava tek na fakultetima i specijalističkim krugovima. Nije zastupljen u medresama kao nekada – prisjeća se Latić koji je dodao kako je upravo njegov prvi “susret” s Hasanom Kafijom bio u medresi.
Dodaje kako je završio Gazi Husrev-begovu medresu, a pretpostavlja se da je i sam Pruščak upravo tu medresu završio.
Latić ističe kako je poznato da je Hasan Kafija učio u Sarajevu, ali ne zna se tačno u kojoj medresi.
Latićev razrednik bio je ugledni Omer Nakičević koji je kao orijentalista i arabista magistrirao u Beogradu o temi “Hasan Kafija Pruščak- pionir arapsko-islamskih znanosti u Bosni i Hercegovini” i da je upravo Nakičević Latića i drugu djecu iz tog razreda doveo u Prusac da vide Hasan Kafijinu džamiju, medresu i mešćemu gdje im je držao predavanje o Pruščaku, ali da tada nisu bili svjesni veličine alima Pruščaka.
(Faktor.ba, Foto: AA)
