„Posljednja porodica“, dramski tekst Vahida Durakovića
24.05.2017., 20,00 h, premijera u prepunoj Pozorišnoj dvorani KSC Bugojno. Blizu 700 posjetilaca a zajedno sa glumcima na sceni kao jedna velika, jedinstvena, simbiotski složna duša bugojanska.
Tekst savršen kao najozbiljnija psihološko – socijalna analiza savremene zbilje simpatično umjesno zaogrnuta obiljem zdravog istinski duhovitog humora koji još više daje na težini problema kojim se bavi naš Vahid – jedan od ponajboljih savremenih dramskih pisaca BiH. On smjelo i znalački ponire u najveće psihološko analitičke dubine suštine samoga bića odnosno duše ovdašnjega čovjeka i funkcioniranja njegovog mentalnog sklopa u stalnoj i grčevitoj borbi za puko preživljavanje na našim tegobnim prostorima življenja odnosno preživljavanja.
7 veličanstvenih FEDROVACA na sceni briljirali pojedinačno u ulogama ali i kao ekipa odnosno prava pravcata harmonična porodica.
A poseban gušt i zadovoljstvo je kada od 700 posjetilaca vidimo da je svega 10 % onih koji se ubrajaju u one malo starije a svi ostali su mahom mlađarija koja je došla tu prije svega zbog sebe kao i zbog FEDROVACA i Vahida.
Sudar i nesporazum unutar porodice između stare konzervativno okoštale generacije opterećene mnoštvom tradicionalnih predrasua s jedne strane i novih generacija informatičkog doba inficiranih pošastima 21. stoljeća (mobitelska ovisnost). A potom taj porodični međugeneracijski sukob izgubljene porodice dolazi još više do izražaja u mnogobrojnim groteskno-konfuzno-sarkastičnim momentima razgolićene računice i okrutno isključivog materijalizma začinjenog agresivno sveprisutnim upražnjavanjem samih temelja Božjih darovanih ljudima.
Bespoštedno šibanje okoštalog i izopačenog konzervatizma krcatog kojekakvim predrasudama koje sputavaju i guše slobodni život kao najteži zatočenički lanci na putu prema naprijed kamo prirodno i nezaustavljivo život i hodi dok mu se uvijek ispred priječi zov davne paganske prošlosti koja vuče unazad kao teret prokletstva kojemu se nikako ne može umaći.
Vahidova predstava vraća onu izvornu prvobitnu funkciju pozorišta/kazališta kao najboljoj školi za učenje i podučavanje naroda kome je i namijenjeno jer se već predugo na to gleda kao na ekskluzivu za odabranu obrazovanu elitu koja se profesionalno bavi teatrom zbog sebe i zbog dasaka koje život znače.
Bugojno, 24.05.2017.
Viktor Dundović