Dom pun ljubavi i pažnje nazvan “Paradise Peace-Rajski mir“, nalazi se odnedavno na lokaciji Potočana kod Bugojna, a okružen je borovom šumom, brojnim izvorima pitke vode i prirodnom ljepotom kakva se rijetko gdje može vidjeti.
Skupa s ostalim članovima porodice, u čijem je vlasništvu i ovaj dom, mlada pravnica Amela Divović odlučila je napraviti, kako kaže, veliki iskorak – iz glavnog bh. grada pokrenula je posao u znatno manjoj sredini, nakon što je došla na ideju da postojeći ugostiteljsko-turistički kompleks pretvori u dom za stare i nemoćne osobe.
-U oktobru prošle godine izgubili smo dva djeda i jednu nanu, i to je ostavilo dubok trag na cijelu porodicu. Prethodno smo brinuli o njima, svakodnevno. Upravo tada se javila misao kako bi bilo dobro otvoriti dom, u kojem bi osobe treće životne dobi imale sve što im je potrebno – kazala je Divović u razgovoru za Fenu.
Dodaje kako je cijela priča o otvaranju doma krenula od toga da se njegovim štićenicima pruži, prvenstveno, ljubav i pažnja, a onda i sve drugo što je potrebno da se oni osjećaju važnim i sretnim.
-Kad neki posao radite s ljubavlju i kad mu se istinski posvetite, onda to oni prepoznaju, a nailazite i na odobravanje javnosti, ljudi oko vas, radnika. Zbog udaljenosti samog kompleksa od grada, mnogi su bili skeptici, ali mi već sada možemo reći da ovo što radimo nije greška – naglasila je.
Ističe da cjelokupno osoblje u domu čini maksimalne napore da onima, koji u njemu borave, učine dane zanimljivijim i ljepšim.
-Okupili smo izvrstan tim ljudi, koji se maksimalno daju svom poslu, i to se vidi po našim korisnicima. S njima radimo indivudualno, na način da uživaju u stvarima koje vole. Akcent smo stavili na radnu trapiju, a redovno organiziramo i kreativne radionice u kojima aktivno sudjeluju – istaknula je Divović.
Mišljenja je da je BiH još daleko od evropskih standarda kada je u pitanju briga za osobe treće životne dobi, i da bi se ovom segmentu u budućnosti trebalo povesti više računa.
Naime, smatra da još uvijek na Balkanu vlada mišljenje da “smještaj roditelja u neki od domova predstavlja njihovo udaljavanje od porodice, i da je to jedna od loših stvari koju djeca mogu učiniti za njih“.
-Mislim da to nije tačno. U svijetu imate situaciju da građani, još dok su radno aktivni, rezerviraju mjesto i odvajaju novac za taj period života. Svjedoci smo da ljudi danas, općenito, malo komuniciraju, ne pokazuju emocije prema drugima, a kamoli da vode brigu o nekome. Domovi su ti koji osobama, kojima je potrebno, mogu pružiti posebnu njegu i profesionalnu medicinsku pomoć – naglasila je.
Ono u čemu korisnici doma posebno uživaju je, ističe, osjećaj porodične atmosfere, koji je očit i pri kratkotrajnom boravku u njegovim prostorijama.
-Oni, jednostavno, vole da razgovaraju s nama, a posebno su raspoloženi vikendom kad smo svi tamo, suprug, ja, naše djevojčice. Družimo se, pričamo o svemu – zaključuje.
Kaže, na kraju, kako od starijih, oni mlađi mogu puno toga naučiti, pogotovo o skromnosti i o tome koliko male stvari mogu učiniti život boljim.
-Puni su ljubavi, i nesebični u svemu. Ne osjećaju se kao stranci u našem domu i zaista smo se nekako srodili. I kada nam pristignu novi korisnici, nastojat ćemo da ne izgubimo tu subjektivnu, emotivnu nit, i da sa svima njima ostanemo ovakva porodica kao što smo sada – poručila je Divović.
fena
