Povodom godišnjice genocida u Srebrenici objavljujemo pjesmu “Zavičaj”, obol tom stradanju. Na konkursu poezije “Musa Ćazim Ćatić na nivou Balkana pjesma je ušla u izabranu zbirku. Autor je naš sugrađanin Senad Jusić Čupo.
ZAVIČAJ
Tamo gdje sam ja rođen
Niko se ne rađa više
Nema plača novog čovjeka
Ni pjesme ponosnog oca
Ni majke da kolijevku njiše.
–
Tamo gdje sam ja živio
Niko ne živi više
Ni staze, ni puta, ni puteljka.
A ostatke zidova starih
Rastinje i grane skriše.
–
Tamo gdje sam ja učio
Niko ne uči više
Ne zvoni. Čas će trajati zauvijek.
A umjesto ručice male
Sad vjetar tablu briše.
–
Tamo gdje sam ja volio
Niko ne voli više
Za ljubav je potrebno dvoje.
A nijednog tamo nema
Da žudnju i strast uzdiše.
–
Tamo gdje sam ja umoren
Niko ne umire više
Jer ljudi dvaput ne umiru.
Nakon kame i metka, kad kosti moje skriše
Mene dvaput ubiše.
