Ako još ima neko koga to zanima, ovog vikenda počinje nova sezona Druge lige FBiH Zapad. Da, da… Druga liga Zapad. To vam ništa ne znači? Druga liga FBiH Zapad!?
Ne kontate. Han Bila, Izačić, Brezovica, Turbe… Opet ništa. A Bosanska Otoka i Busovača. A da nije…. Nije, nije, pustite bikove, radi se o ligi u kojoj od ove sezone nastupa bugojanska Iskra i daj Bože da tu i ostane, bolji poznavaoci prilika u klubu tvrde da će plavi teško izboriti opstanak i u ovakvoj konkurenciji, pogotovo što predstoji reorganizacija takmičenja. Slijedi još gore srozavanje.
Deplasirano je već postalo lamentirati nad starim vremenima ponosa i slave, kada je Iskra harala bivšom državom, pobjeđivala Hajduka, C. Zvezdu, Vojvodinu, u SE Kupu pobijedila tu strašnu Atalantu koja nedavno sa lakoćom Sarajevu uvali 8(osam) komada, o ponosu i tuzi koje vas preplave kada sjednete u Beogradu u taksi i na pitanje odakle ste slijedi:
– Iz Bugojna, kažete? A gde je sada Iskra?
Ili kada na hrvatskoj televiziji u kvizu “Potjera” na pitanje kako se zove nogometni klub iz Bugojna natjecatelj kao iz topa odgovara – Iskra.
Nećemo o tome niti ćemo nekoga optuživati za stanje u kome se nekadašnji ponos grada nalazi. Svi smo mi krivi. I što je najgore, svi smo se pomirili sa time. A to je najgore. Ne samo vezano za fudbal. Apatija.
Objavljujemo jednu fotografiju punog Jaklića. Nije to iz vremena prije rata, kad je kako kažu današnji stubovi društva, lako bilo Kokanu jer je bilo para. Ne. Ova slika je napravljena nakon rata. Pune tribine, navijanje, Prva liga BiH. Nažalost, dosta navijača sa ove slike više nije među živima, ostali će se prepoznati. Vrijeme postratno, nadali se konačno boljem životu, tražili način da se vrate u normalu, bodrili Iskru, svoj ponos i diku. Znači bilo je poleta, para, igrača i navijača. Ništa od nadanja se nije ostvarilo, ni u sportu ni u društvu i to je tako.
Zadovoljavamo se pobjedama nad ekipama sa kojima je Iskra igrala samo kad im je dan opštine pa je pozovu da im uveliča svečanost. Umjesto Dinama, Partizana, Maribora, Prištine, Želje, Sarajeva… drugi su rivali. Najbolje to oslikava priča kada je načelnik izveo cuku u šetnju a cuko… nema šta ne radi. Skače po tri metra uvis, izvodi dvostruki, trostruki salto, ljubi i liže sve živo, pleše, pjeva, časti. Kolo vodi.
– Šta mu je? – pitaju susretljivi građani načelnika.
– Drago mu što je Iskra pobijedila Han Bilu.
– Šta onda radi kad pobijedimo Busovaču?
…
