Piše Senad Jusić Čupo: Kraj tužne životne priče

https://www.zekataxi.com/ https://www.bingotuzla.ba/homemagazin/

Piše: Senad Jusić Čupo

Juče u kasnim poslijepodnevnim satima desila se tragedija u kojoj je zauvijek izgubljen jedan život. Nakon skoka sa skakaonice u Kopčiću u rijeci Vrbas smrtno je stradao Letić Mersad zvani Mera rođen 1980-te godine u Bugojnu. Da bi se prekinule špekulacije, laičke pretpostavke i nagađanja valja reći sljedeće:

Dan kao i bezbroj drugih, zezanje, koja piva i skakanje u rijeku. Skakali su sa najviše platforme visine blizu 13 metara, skakali su bezbroj puta do sada, Mersad čak i na glavu, ovaj put su skakali na noge. Bio je treći na redu, ni onaj prije njega nije baš najbolje skočio ali Mersad koji je važio za najodvažnijeg, najspretnijeg i najboljeg plivača na Vrbasu skočio je na njemu nesvojstven način. Očevici kažu kao da se mislio u zraku da li će na noge ili na glavu. Odlučio se za noge. Pri ulasku u vodu glava mu je bila neprirodno zabačena unazad pa ipak niko u prvi mah nije pomislio na najgore, kad se nije pojavio nakon tridesetak sekundi prisutni su shvatili o čemu se radi i njih nekoliko je odmah skočilo u vodu da ga traži. Nažalost, Vrbas je ovih dana jako mutan (ili pada kiša ili rade nešto na njemu) tako da je vidljivost u vodi nekih 30-40 centimetara a tu je prirodni kazan dubine 4 metra. Zaranjali su, tražili, ali… Ovo vrijedi istaći zbog zlobnika koji pitaju kako mu niko nije priskočio u pomoć. Znači, Mersad kada je uletio u vodu više se nije pojavljivao na površini.

Druga stvar koju valja razjasniti su tvrdnje da je udario u stijene na dubini od 3.9 metara što je notorna glupost koju će opovrgnuti svaki površan poznavalac hidrodinamike ili svako ko je bar jednom skočio u bazen. Tijelo jeste pronađeno na toj dubini, među podvodnim stijenama. Prilikom vađenja utopljenika iz vode na njemu nisu primjećene nikakve vidljve povrede glave i tijela. Isto stoji u rezultatima obdukcije koja je zaključila da se radi o klasičnom utapanju. Nema povreda. Klasično utapanje.

Što se tiče Mersada, život ga nije mazio. Kako kažu, nekome se najteže roditi a nekome je cijeli život opstanak. Mersadu je sudbina odredila onu najtežu stazu, da se doslovno probija njome. Rano je ostao bez majke, otac koji je kasnije obolio zasnovao je život sa novom ženom, dolazi rat, izbjegli u Bugojno, pred kraj rata gine mu brat Dino sa kojim je bio jako blizak i čije ime je nosio istetovirano na ruci, prepušten je sam sebi da se snalazi kako zna i umije, nakon rata jedno vrijeme živi u Donjem Vakufu da bi se nakon toga vratio u Kopčić. Porodična kuća izgorjela, zavrzlame oko donacije, spavao je po napuštenim srpskim kućama, među golim zidovima. Bio je i u emisiji “Ispuni mi želju” gdje su dobri ljudi skupili pomoć ali ipak nedovoljnu pa su se mještani organizovali i uspjelo se sazidati i staviti pod ploču nešto objekta na ruševinama stare kuće. Zarađivao je doslovce prodavajući leđa, snalazio se, bio je radnik… u šumi, u malinama, polju… Bez obzira na udare sudbine koja ga nije mazila krasio ga je vedar duh, smisao za šalu, volio je kao svaka slavenska duša zaviriti u čašu, a ko ne bi. Komšije o njemu mogu reći samo najbolje.

Nadamo se da će naći smiraj na nekom boljem svijetu. Posljednji pozdrav, mali.

http://www.kasmir.ba/index.php/katalog/