Piše: Edin Geko
Slobodni i sposobni da kreiramo život prema svojim željama, na racionalnim osnovama, znači preuzeti odgovornost za svoje postupke.
Onaj ko ne može preuzeti odgovornost, taj nije slobodan.
Prepuštajući se automatizmu vanjskih uticaja i okolnosti zaboravljamo šta je po našoj objektivnoj procjeni vrijedno života u slobodi.
Također, prihvatanjem odgovornosti za postupke iz prošlosti jačamo sopstvenu empatiju i razumjevanje za slobodne i odgovorne izbore u budućnosti.
Biti slobodan, znači biti odgovoran za sebe i za svoja djela, ali isto tako i dozvoliti drugima da budu odgovorni za sebe i vlastita djela.
Da li mogu biti odgovoran ako nisam slobodan? Naravno da ne mogu. Ako nisam slobodan, kako ću znati šta je to odgovornost.
Kad bi cijela populacija nasuprot jedne osobe imala isto mišljenje, jednako ne bi imala više opravdanja da ušuti tu osobu nego što bi ona, kada bi imala moći, imala opravdanja da ušuti populaciju.
Trenutno je odgovoran onaj ko je spreman prebaciti odgovornost na druge i time se odreći svoje slobode, tako što će „odabrani pojedinci ili institucije“ odlučivati u njegovo ime.
Oni koji misle da su odgovorni za druge, obično ni sami nisu slobodni, zbog čega nisu niti odgovorni, jer da jesu, ne bi zloupotrijebili povjerenu slobodu (odgovornost).
Kako neko ko nije slobodan, odgovoran, može provoditi slobodu, odnosno odgovornost?
Nemoguće, zbog toga nametnuti i standardizirani sistem demokratski delegirane „kompetencije“ nije održiv i funkcionalan za običnog čovjeka, jer praktično djeluje kontradiktorno u odnosu na samu demokratiju, čime se dovodi u pitanje njena svrishodnost kao takve.
