Istina, bosanskohercegovački lideri u funkciji protagonista ( glavnih junaka ) već 23 godine koristeći bezkompromisno fenomen „etnosa“ nalaze svoj nepresušni izvor modaliteta za kreiranje vještačkih kriza, političkog paradoksa i stanje paranoje kao najefikasniji sistem udovoljanvanju diplomatskom hedonizmu.
U državi koja boluje od svih oblika manipulacije i porobljavanja ljudske svijesti savršeno je dijagnosticiran sindrom „žrtve“ od vladajuće kaste.
Navedeni sindorm kroz difuziju odgovornosti uređuje sistem političkog monopla na tri dijela.
U osnovi, političari delegiraju odgovornost na građane u smislu obaveze izbora istih.
Takav izbor se temelji na iracionalnim obećanjima, protupravnim i nesavjesnim odlukama koje u pravilu donose štetne posljedice ugrožavajući kontinuiranu funkcionalnost, suverenitet i cjelovitost BiH.
Svoj legitimitet na krilima demokratije crpe iz naroda za isključivo nelegitimno predstavljanje naroda.
Metodološki reprezentativan lider ima samo jednu funkciju, a ona podrazumjeva različite vidove fingiranja sukoba u žrtvi od „neprijatelja“ kako bi lider preuzeo ulogu spasioca, po sistemu „operacija uspjela, pacijent podlegao“.
Umjesto da antagonizam na osnovu kritičkog adresiranja disbalansa legaliteta u svrhu racionalnizacije istog radi na uspostavljanju funkcionalnog sistema, on se koristi za rušenje mostova mira i suživota kao bazična varijabla političkog apsurda.
Cijeneći izneseno, svaki građanin je dužan suprostaviti se takvoj paradigmi tako što će vratiti obavezu politici zahtjevajući profesionalnu, vjerodostojnu, transparentnu i odgovornu politiku, bez podijela, bez straha, BEZ IZUZETKA.
Piše Edin Geko
