Bolnica..Zdravstvena ustanova koja nas asocira na spašavanje života, na ljudsku humanost .. U Bugojnu je nekad davno zamišljena i napravljena “PLAVA BOLNICA” u kojoj nije spašen nijedan život a već su je pojedinci iz plave pretvorili u sivu, napuštenu i sablasnu, da nas podsjeća na sve ružno što se dešavalo u našoj državi. Mi šutimo i nijemo gledamo kako nam umjesto bolnica i tvornica niče fontana, koja ne samo da je “plava” nego mijenja boje, pa je i crvena i zelena. Noćas je i nekadašnja “plava bolnica” promijenila boju i postala crvena. “Crvena” okupana krvlju dječaka koji je odlučio da sebi oduzme život. Da li je ovo “DEJA VU” (već viđeno)? Nedavno dječak izvršio samoubistvo u Sarajevu, noćas u Bugojnu, sutra će… Nee, ne smijem tako da razmišljam! Ustajem i odlazim u sobu svog četrnaestogodišnjeg sina. Pokrivam ga, ljubim ga, suze mi same naviru… 🙁 Strah me hvata.. Prvi put me iskreno strah za budućnost moje djece. Strah me za svu djecu u ovoj našoj Bosni i Hercegovini. Probudimo se već jednom! Svi smo odgovorni. Izgubili smo kompas, gubimo ljudskost, humanost… Gubimo djecu Neka ti je laka crna zemlja anđele.
R.I.P. Šefko Hodžić
Piše: Amela Hadžiabdić
