Priča je krenula od oktobra 1996.g.,prvi višestranački izbori u ,nakon rata,razorenoj zemlji.I tako od tog oktobra svake parne godine su izbori u Bosni i Hercegovini.
Prvih godina izbora to i nije bilo toliko zanimljivo a niti profitabilno.Pobjeđivali su SDA i HDZ, naknade vijećnika nisu bile velike.Nedavno je dao izjavu tadašnji predsjednik Federacije (Ejup Ganić) da je u to vrijeme imao platu tek nešto višu od 1.000.KM.
Poslije nekoliko početnih oktobara parnih godina počinje se uviđati da se od politike može odlično živjeti a malo raditi.Naknade i plate zastupnika se naglo povećavaju,pojavljuju se nove stranke,pa unutar stranki su pojavljuje termin unutarstranački izbori,aktualiziraju se prelazni rokovi pa naši političiri prelaze iz stranke u stranku.Kod sportista su vremenski određeni prelazni rokovi a kod naših političara su uvijek, naročito kod (ne) izglasavanja nekih zakona ili formiranja parlamentarne većine.Otvaraju se privatni fakulteti da bi oni koji se bave politikom brzo došli do fakultetske diplome a često postaju i doktori nauka a da ne napišu ni članak veličine ovog a trebali bi po zvanju koje dobiju barem jednu knjigu.
Ove godine je oktobar parne godine pa i u našem gradu počinje groznica „oktobra parne godine“.
Općinsko vijeće se već preslagivalo u proteklom periodu.Već se čuje ko će biti kandidati za načelnika,
ko ide na liste.Običnom moralnom čovjeku bude čudno i neshvatljivo pa kaže svom poznaniku :
„Ne može on biti u toj stranci, znaš da je bio na prošlim izborima u suprotnom taboru i govorio protiv njih“.
Predizborna kampanja najvjerovatnije počinje sa mjesecom Ramazana i organiziranjem Iftara , nakon toga dugotrajnjim sjedenjem po ljetnim baštama kafića i ispijanjem „jeftinih“ kafa.
Vrhunac dolazi u septembru kada obećanja o novim tvornicama i radnim mjestima postanu najžešća.
Obilaze se tada dede i nene , nose kese sa kafom,šećerom i uljem kao da je 1993.g.,neko dobije i šparet „Metalac“ a sela koja obećaju glasove dobiju i kilometar asfalta.Roditelji tada dobiju najviše obećanja da će im djeca dobiti posao i da neće morati u Njemačku da njeguju Nijemce u staračkim domovima.
Obični moralni čovjek tada kaže poznaniku: „Sreo sam danas Omera,onog što je kandidat za načelnika Stranke za opstanak,tako se fino pozdravio,pita me za pola familije i na kraju ,šta ti god treba samo se javi,naši smo ako nećemo Mi jedan drugom pomoći.
I tako dođe prva nedjelja„oktobra parne godine“ ,pretedenti na pozicije izađu na birališta,svi su lijepo obučeni,važni,na biralištima je sve pod opsadom da „nas ne prevare“,čevabdžinice rade odlično jer oni što prate glasanje ne smiju biti gladni.
Obični moralni čovjek možda i zaokruži Omera ali to za njega nema velike važnosti (koristi).
Nakon prebrojavanja u kasnim satima oni što su zadovoljni rezultatima slave u užem krugu porodice i svojih logističara i za njih će biti koristi od rezultata izbora. Obični moralni čovjek prvih dana novembra kaže poznaniku:
„Ništa od Omera,izgleda da je slago, odoše mi čeljad u Njemačku“.
Haračić Nadir
