NEDOSTAJE JOŠ SAMO POVRATAK NAVIJAČKE SKUPINE „VANDALA“ NA TRIBINE JAKLIĆA
Lider Druge lige FBiH – Zapad, bugojanski NK Iskra svojim rezultatima potvrđuje, da ozbiljno kuca na vrata Prve lige FBiH. Povratak u viši rang natjecanja iz kojeg su ispali u sezoni 2013/14.godine, dodatno je afirmirao svojom posjetom klubu i Načelnik Općine Bugojno gosp.Hasan Ajkunić. On je uz javno davanje podrške NK Iskri, pozvao svu lokalnu nogometnu javnost, kao i druge sportske klubove i udruženja, da na tribinama Stadiona Jaklić, u što većem broju podrže igrače Iskre na njenim narednim utakmicama. Posebno je naglasio, kako će ta podrška značajno učvrstiti samopouzdanje mlade generacije igrača NK Iskra i pojačati njihovu sportsku motiviranost. Na kraju, je istaknuo, kako će se ulaskom u Prvu ligu FBIH početi rješavati i pitanje drugačijeg statusa i organizacije ovoga kluba kroz privatizaciju.
U vrijeme nastanka ovih redova, posljednji susret u Bugojnu odigran je između NK Iskre i NK Podgrmeča. Punije tribine, za razliku od predhodnih susreta, daju naslutiti, kako nogomentna groznica polako počinje tresti Bugojno. Igra oba tima bila je na visokoj razini. Igralo se po izuzetno teškim vremenskim uvjetima, mokrom i razrovanom terenu sa obiljem studene kiše i vjetra. Svojom borbenošću, htijenjem i odnosom prema igri akteri ovoga susreta mogli su zasjeniti i mnoge prvoligaške ekipe. Bilo je na pretek razloga za energičnije navijanje, a potom i slavlje domaćih navijača. No, utisak je, da je toga djelomično izostalo!? Navijačka atmosfera za vrijeme i poslije utakmice jedva da se izdizala iznad one teatarske. Razlog, vrlo prost! Nije bilo navijačke skupine NK Iskre „Vandala“. Nedostajao je Iskrin 12-i igrač sa tribinama. Nedostajala je nogometna praznična brazilska atmosfera, dekor i ambijent za navijanje i slavlje, kakvo mogu stvoriti samo Iskrini „Vandali“. Desna strana tribina rezervirana nekada samo za njih bila je prazna. Nedostajali su transparenti poput onih: „Iskra – ti tinjaš u nama“, „Uspomene traju – ljubav ne prestaje“, „Tvoji Vandali uvijek će te voljeti, jer mi smo ponosni na tvoje ime“. Ostao je utisak, kako bi ovaj nekadašnji dekor u mnogome razbio ono sivilo i „stumračenost“ zbog nevremena i obilne kiše. Dok se vodila rovovska bitka po izuzetno lošem terenu za postizanje vodećeg pogotka, u zraku se osjećao nedostatak tog 12-og Iskrinog igrača sa tribina, koji bi mlađanim Iskrinim igračima, dao dodatnu snagu u njihovoj igri, motivaciji i nogometnoj kreaciji. Nije bilo malo utakmica u Bugojnu, pa i na strani, na kojima su „Vandali“ stvaranjem bućne atmosfere, one prave brazilske „ubijali protivničke igrače i timove frenetičnim i gromoglasnim navijanjem“, kako bi teško osvajani bodovi u ključnim utakmicama i sa daleko nadmoćnijim protivnicima ostajali kod kuće ili se donosili sa gostovanja. Neupitno je, što bi sve značilo za mlade Iskrine igrače i kakav bi to bio navijački ugođaj, kada bi sa tribina opet zagrmilo ono poput: „Otkad sam se rodio, otac mi je rekao, za Iskru da navijam, za nju da život dam, zato Iskra igraj ti, jer te vole Vandali“ ili „Za Iskru se tuguje, Iskri se radujem, Iskra je dio života mog, Iskra će biti šampion“.
Objektivnim iskrenim navijačima bugojanskih plavih izostanak „Vandala“ na tribinama Stadiona Jaklić, bez imalo patetike, teško pada. Razloga za ovakvu tvrdnju je podosta, mogla bi se i knjiga napisati, kako bi se u njoj sve saželo o važnosti, značaju i ulozi „Vandala“ na planu razvoja urbane i sportske kulture, te podršci razvoja općenito sporta u bugojanskoj lokalnoj zajednici. Oni su uz sportiste i sportistkinje bili simboli odrastanja grada Bugojna kao sportske sredine, simboli izljeva tuge i radosti na sportskim poprištima, pronošenja slave i ponosa i stvaranja zavidnog sportskog naslijeđa u lokalnoj zajednici i šire. Nije mali broj Bugojanaca i Bugojanki, koji će reći kako su „Vandali“ institucija, nešto lijepo i neizostavno na sportskim borlištima. Žestoki su to momci, šereti, mangupi, šaneri, raja do kraja, spremni dati sve od sebe na tribinama, za svoj klub, svoje Bugojno. Nema tog navijača, kome srce ne zatreperi, i skoči mu adrenalin potreban za žešće i frenetično navijanje, kad „Vandali“ zagrme : „Za Iskru ću život dati i cijelim srcem navijati“ ili „Mi volimo, mi volimo naše Bugojno“. Mnogi od njih, danas, su rasuti po čitavom svijetu, „kao ptice selice u letu“u potrazi za poslom, umjesto na tribinama mogu se sresti samo nakratko ljeti, prilikom njihovog godišnjeg odmora. Kao i oni, koji su ostali u Bugojnu, ti nekadašnji žestoki momci, koji su stvarali silnu energiju, od koje su se tresle tribine, danas su nježni surpružnici i očevi, koji vodaju supruge i djecu po gradu. Pravi iskreni navijači, i dan danas osjećaju potrebu iskazivanja poštovanja prema „Vandalima“ sa istom ljubavlju i simpatijama kao prema sportašima i spotistkinjama. Činjenica, da „Vandala“ nema na tribinama Stadiona Jaklić teško pada svima. Traje to dugo i istinskim navijačkim srcem rečeno, bolno je za sve Iskrine simpatizere, igrače i upravu kluba. Stoga se, nameće i logično pitanje, može li se već na slijedećoj domaćoj utakmici, očekivati dolazak „Vandala“ na Stadion Jaklić?! Razlozi bojkota „Vandala“ su poznati široj sportskoj javnosti u Bugojnu. Njih treba poštovati van svake sumnje. Međutim, najava značajnijih promjena u ustroju i statusu NK Iskra po ulasku u Prvu Ligu FBiH, kao i potreba još snažnije podrške sa tribina za ostvarenje ovih ciljeva, daje nadu, da je ovo dovoljan razlog da „Vandali“ prekinu svoj bojkot i pojave se na narednoj utakmici na Jakliću?!
Piše:Željko Luleđija
