Demosten je bio vrstan govornik. Najveći svoga doba. Govori su mu bili smjeli, uzvišenog i pragmatičnog stila, jedinstveni po emotivnom naboju. Nije kod njega bilo šuplje, ukazivao je na probleme koji pritišću društvo, korumpiranost tadašnje vlasti, kritikovao je kako vlast tako i puk, zadirao u suštinu i govorio istinu. Zato ga narod nije volio; narod voli koride, nosioce liste, zadruge, ublehaše što godinama mlate praznu slamu. Da nije tako zar bismo trideset godina gledali i slušali iste njuške, bez pedlja napretka.
Na gradskom trgu stalno je govorio o opasnosti što se nadvila nad Atenom, opasnosti od osvajačkih namjera Filipa Makedonskog. Ljudi ga nisu htjeli slušati. Dosadio im. On će: „Neću pričati o državnim problemima, dajte da vam ispričam jednu zabavnu priču“. Negodovanje utihnu i on započe:
„Čovjek je jednog vrućeg dana unajmio magarca da bi prešao dalek put. Kad je pripeklo, umorio se i legao u magarčevu sjenu. Vlasnik magarca se usprotivio tvrdeći da je iznajmio samo magarca a ne i njegovu sjenu. Nije tako, jeste, nije…“
I tu Demosten zašuti i napusti govornicu. Masa je tražila da nastavi, navaljivali su da saznaju kako se prepirka završila a on gorko uzvrati:
„Više vas zanima magarac i njegova sjena nego ono o čemu zavisi sudbina našeg grada i države.“
Ništa se nije promijenilo zadnjih dvije hiljade godina. Bezvezne stvari, toliko banalne i nebitne, prosto rečeno gluposti, uz zavidan nivo neznanja i obrazovani primitivizam, sve to čini vladajući neukus što okupira našu pažnju. „Kineski biciklisti napali američke pilote“, stavite to kao naslovnu vijest i imaćete bezbroj klikova. Najbezvezniji spot naziva “Oj livado jebem te zelenu“, ostvariće milion pregleda.
Političari su to nagonski osjetili, njihove verbalne fekalije lepršaju u javnom prostoru. Trideset godina žvaću jedno te isto, bez suštine, bez smisla, bez ideje, bez reakcije u presudnim trenucima. Tako i danas. Dok se cijeli svijet, naročito razvijeni, brine i promišlja kako prebroditi predstojeću sezonu jesen-zima, ne modnu nego prehrambenu, zbog moguće gladi uslijed nedostatka ukrajinske pšenice, kod nas je životni problem izborni zakon, hoće li biti izbori, neće li biti, promjena izbornog zakona, bošnjački član, hrvatski član, kako naći pare…
Nađite vi pare za brašno. U robnim rezervama nema tri vreće brašna. Kao ni kanister goriva. Oružane snage BiH trenutno nemaju goriva! Ako ovo u Ukrajini potraje, a hoće, prijeti nam glad.
To je ovdje nebitno. Bitni su izbori. Svaka vlada nastoji ublažiti talas poskupljenja, raznim mjerama. Neki već uvode vanredno stanje. Bilo je govora o ukidanju akciza na gorivo, ma kakvi. Prihod od akciza ide u tekuću budžetsku potrošnju, na državni aparat, umjesto izgradnju cesta i masovno zapošljavanje, kako je bilo rečeno. Na svaki litar državi kroz razne namete damo jednu marku. Koliko se prikupilo (preko deset milijardi) moglo se napraviti tri koridora Vc a ono nije puštena ni jedna dionica zadnjih pet godina. Štono kaže Dolly Parton, moraš imati puno para da bi izgledao ovako jeftino. Zahtjeve da se te akcize ukinu, smanji PDV na prehrambene artikle, da se građanima bar malo olakša, niko više i ne spominje. Ako Predstavnički dom nešto i predloži, Dom naroda to volšebno odbije. A cijene galopiraju. Ni jednu jedinu mjeru vlasti nisu preduzele kao odgovor na skok cijena energenata i osnovnih životnih namirnica, da stanovništvo zaštite od gladi, nestašice i siromaštva. Bitni su izbori, izbori i samo izbori. I ko je kome zakrho u Zadruzi.
Za političare ne čudi, imaju oni prečih stvari od cijena ulja i drva, izborna je jesen, valja sastaviti liste, predizborne slogane, obećanja da će uraditi ono što nisu protekle 4, 8, proteklih 16, proteklih 26 godina. Čitav nečiji život. Ali narod!? Narod miran ko bardak u zahodu. Nit se ko buni, nit romori, nit govori. Zapali se jedino za izbore. Naši, vaši, šta je ovaj reko, onaj poreko. Za vratove.
Stoga se i naslov ovog teksta uklapa se u sveopšti folklor, u svrhu je privlačenja pažnje. Da glasi „Smanjite PDV“ ili „Ukinite akcize“ ili „Prijeti nam glad” niko to ne bi otvorio. Zato, u vezi spora oko hladovine u sjeni magarca… ako šta čujete, javite. Jebo glad.
