U redakciju portala Bugojno Danas obratila se Sarajka Elmedina Kalem koja je prisustvovala predavanju i prezentaciji gospodina Usameta Abaza koje je organizovano u Bugojnu uz pomoć Bugojanaca blizanaca Armina i Ermina Omanovića.
Prenijela nam je svoje utiske nakon nepuna 2 mjeseca boravka u Njemačkoj, kako navodi, prezadovoljna je obećanjima koja su ispunjena i jedva čeka da se vrati nazad u Njemačku.
“Pozdrav svima, moje ime je Elmedina Kalem. Kao što znate prije neka dva mjeseca na prostoru Bugojna je boravila ekipa iz Njemačke sa poslodavcem iz firme “AWO” iz Mimberga s ciljem odvođenja radno sposobnog kadra za rad i školovanje u Njemačkoj. Poslije prezentacije koja je održana u “Caffe bar Ema” poslodavac je se odlučio za nas 13, a 20.06.2019. godine smo krenuli za Njemačku. Naravno, put pun iščekivanja i strahova. Kako će sve da prođe. Svi smo iza sebe ostavili nekoga. Bilo je mnogo pomješanih emocija i strahova. Jedan veliki gospodin i prije svega veliki čovjek Herr Abaz zajedno sa braćom Arminom i Erminom Omanović su nas dočekali na stanici u Nürnberg-u. Otišli smo da živimo u mjestu Mimberg nedaleko od grada. Gdje smo imali obezbjeđen smještaj, doručak, ručak i večeru. Imali smo tri puta sedmično kurs po dva sata. Također smo radili praksu po 5 radnih dana u sedmici. Tu smo bili da bi mogli da nadgledamo i naučimo posao. Naravno samim tim i da usavršavamo jezik. Drugi dan kad smo došli, otišli smo u obilazak grada da se počastimo. Sve troškove je snosio sam Herr Abaz. Odjela za posao smo također dobili od njega. Sve što je obećano, to je i ispunjeno možda čak i više od onog što smo se mi nadali. Bilo je tu teških trenutaka, nova država, novi jezik, al’ vjerujte sve je prošlo u najboljem redu. Jer smo iza sebe imali NAJBOLJE ljude, koji su u svako doba noći i dana bili uz nas. Bili su nam moralna podrška u teške dane. Naš put je trajao mjesec i pol dana. Za taj mjesec Herr Abaz nam je našao školu gdje ćemo radit Ausbildung, sklopio nam je ugovore. Također nam je uplatio izlazak na B1 ispit u Njemačkoj. Naša priča je skoro pri samom kraju. Došli smo po studenske vize, čekamo odgovor od ambasade, da se vratimo natrag u Njemačku u nove pobjede. Samo mogu reći jedno veliko hvala braći Erminu i Arminu Omanović, Arminovoj supruzi Alisi Omanović i velikom čovjeku Herr Abazu. Kojeg za kratko vrijeme smatramo kao oca. Zbog toga što je učinio velike stvari za nas. Malo je takvih ljudi ali postoje još uvijek“.
