Vlatko Glavaš simbol je jednog vremena, idol svih Bosanaca i Hercegovaca i kako priznaje ponosni građanin svoje jedine domovine, Bosne i Hercegovine. Rođen je 2. septembra 1962. godine u Bugojnu gdje je u Iskri i započeo svoje prve nogometne korake.
U teška ratna vremena nogometni put vodi ga u njemački Rot Weiss Esen, a zatim u Wupertaler. Nakon toga od 1993. do 1997. godine nosio je dres Fortune iz Dusseldorfa, čiji je bio standarni član, nedugo zatim zadužio i kapitensku traku, a onda postao i legenda kluba. Legenda koja je svojim golovima Fortunu uvela u Bundesligu, a navijači tima iz Dusseldorfa i danas skandiraju ime Bugojanca, pozivaju ga na svoje utakmice, druženja, pišu poruke, itd…
Kada je došao poziv Alije Izetbegovića koji je pitao da li će Vlatko igrati za Bosnu i Hercegovinu, dileme nije bilo.
– Ja se ponosim što sam od prvih nastupa učestvovao u stvaranju naše reprezentacije. Iako je bilo ogromnih pritisaka na moju obitelj, moje prijatelje, drugove…ja se nisam uplašio ni ustuknuo. Prvi sam od igrača koji nisu Bošnjaci obukao nacionalni dres i na to sam posebno ponosa, u jednom glasu govori dokazani patriota naše zemlje kojem svi pravi Bosanci Hercegovci skandiraju na svakom čošku naše države.
Od dresa reprezentacije oprostio se kako to i legendama dolikuje, u susreta sa reprezentacijom Svijeta na Koševu 2000.godine. “Vlatko Glavaš“ prolamalo se Koševom, dok su navijači sa suzama u očima pozdravljali svog kapitena, čovjeka iz naroda, pravog Bosanca i Hercegovca. Nakon toga Glavaš je od 2002. do 2007.godine bio trener u stručnom štabu A reprezentacije koju je sa klupe predvodio Blaž Slišković. Vodio je i timove u Njemačkoj, Hrvatskoj, u našoj zemlji Olimpic, Slobodu i Čelik.
Danas je Vlatko savjetnik u državnom ministarstvu, vikendom je u svom Bugojnu sa svojom rajom, mada priznaje, raje ima gdje god se pojavi, što je i najveće bogatstvo svakog normalnog čovjeka. Bodrio je Zmajeve proziv Izraela, vjeruje u svog prijatelja Mehmeda Baždarevića, vjeruje u momke na terenu.
– Čestitam momcima na pobjedi kao i selektoru Meši. Naša prevaga bio je Edin Višća, odnosno njegovo igranje u klubu jer da nije bilo njegovog igranja ko zna šta bi bilo. Naravno, bit će teško, ali treba vjerovati da se može napraviti to što želimo, ističe Glavaš te priznaje da želi povratak na trenersku klupu.
– Moj svijet je nogometne okruženje, bez toga ne mogu. Nikada se toga nisam odrekao, ali desilo su se stvari u politici koje su me automatski vezale, te bolest i smrt roditelja su mi promjenili život, ali tu sam za svaku pravu ponudu. Pratim i našu ligu, Sarajevo je napravilo veliki pomak, tu je i Željo pa Olimpic. Nadam se da liga ide nabolje.
S nogometnih tema prešli smo na politiku. U svom Bugojnu Vlatko je dobio najveće priznanja grada, a zatim na Općinskim izborima „pomeo“ svoje protivnike.
– Te 2011.godine dobio sam priznanje počasnog građanina grada što je zaista velika stvar. Od 2010.godine do danas mnoge stvari su se promijenile u mom životu. Umrli su moji roditelji i to je nešto što me promijenilo kao čovjeka. Nakon toga 12.07. 2013.g. izabran sam za Predsjedavajućeg Općinskog vijeća Bugojno i zaista vidio šta je politika, ističe naš sagovornik.
Glavaš je na funkciji predsjedavujećeg Vijeća bio do januara 2015.godine, kada je politika pokazala svoje pravo, okrutno lice i na njegovo mjesto postavila bivšu ministricu obrazovanja Gretu Kunu, poznatoj javnosti po ismijavanju ideje da muslimanska i hrvatska idu u zajedničke razrede, uz skandalnoznu izjavu: “Ne možete miješati kruške i jabuke. Jabuke sa jabukama, a kruške s kruškama.” Umjesto dokazanog patriote, dokazani nacionalnista…
Nakon sjajnog uspjeha na državnim izborima, Glavaš je ne tako davno postao savjetnik u državnom ministarstvu.
– Baš tako kao što ste rekli, trenutno sam savjetnik ministra Slavka Matanovića i vjerujem da ćemo pravim potezima učiniti onoliko koliko možemo da naša zemlja krene naprijed za dobrobit svih građana, dodao je na kraju razgovor za portal bugojno-danas.info legenda bh.fudbala, idol Bosanaca i Hercegovaca, uspješni političar, čovjek iz naroda, odnosno jednom riječju Vlatko Glavaš.
{gallery}/photo/vijesti/vlatko_glavas{/gallery}