Načelnik Bugojna, Hasan Ajkunić, dao je opsežan intervju za Srednjobosanske informativne novine SIN.
Načelnik Bugojna „cijepa“ četvrti mandat na čelu nekada jedne od najrazvijenih općina u bivšoj državi. Za naš list odgovorio je na brojna pitanja od vitalnog značaja za funkcionisanje i razvoj svake lokalne zajednice. Problem rješavanja statusa demobilisanih boraca je za njega jedan od najvažnijih i najozbiljnijih u našoj zemlji, a ništa manje pažnje ne zaslužuje ni pitanje odlaska mladih iz naše zemlje. Ajkunić ne krije, da će, ukoliko to narod bude tražio od njega, biti kandidat i za peti načelnički mandat u Bugojnu.
Postao sam i ostao obični, narodni čovjek
Od 2004. godine, kada sam uzeo prvi mandat sa Strankom demokratske akcije, ostao sam uvijek na tom kursu SDA i nikada u suštini nisam izlazio iz te stranke. Do pomjeranja može doći zbog pojedinaca, ali ja uopšte u politici nisam zbog pojedinaca. Moje opredijeljenje je SDA i ono će ostati dok sam god živ. Put rahmetli, predsjednika, Alije Izetbegovića je i moj put i sigurno put svih patriota koji grade državu Bosnu i Hercegovinu-kaže na početku razgovora za naš list načelnik Bugojna prof. Hasan Ajkunić i nastavlja:
-Kada govorimo o mandatu načelnika od 2004. do danas, mogu reći da se mnogo toga izdešavalo. Situacija u općini Bugojno je danas drugačija u odnosu na 2004. Prepoznati su već neki problemi, koje rješavamo sa višim nivoima vlasti. Svi budžeti- kantonalni, federalni i državni su se strahovito uvećali, međutim mi na lokalnim nivoima smo ostali u nekim granicama nekadašnjih budžeta. Možda je sada vrijeme da dođemo u fazu preispitivanja stopa poreza i obaveza, koje su nekada propisane, Zakona koji su nekada donošeni, a sve u cilju jačanja lokalnih zajednica kroz budžete. Mi jesmo krenuli nekim finim putem, međutim, svake godine od poreza umanjuje se dotacija lokalnim zajednicama. To je danas veoma veliki problem. Oko 80 % života se rješava na lokalnim zajednicama i potrebna nam je podrška viših nivoa vlasti.
SIN : Šta kaže Zakon o lokalnoj samoupravi ?
AJKUNIĆ : Zakon o lokalnoj samoupravi nije implementiran u potpunosti, ni do, dan danas. Koristimo ga kad nam treba i to je problem koji je postojao 2004. i postoji i danas. Nema tu prostora da nekim ubiranjem prihoda uvećamo budžete na lokalnom nivou. Mislim da je vrijeme da se svi uhvatimo u koštac sa nekim problemima, koji će poboljšati situaciju u čitavoj državi i svim bosanskohercegovačkim općinama. Šta to znači ? Pa, mi smo svi dobili neke pravce razvoja u lokalnim zajednicama i, podobro smo popravili ekonomski ambijent, dali smo priliku svima, koji su htjeli da prave poslovne, stambene ili bilo koje druge objekte. Veoma smo kvalitetno uradili infrastrukturu, ali ono što mene kao načelnika najviše boli jeste velika nezaposlenost ljudi, a posebno pitanje i problemi mladih ljudi, naročito onih obrazovanih.
SIN : Kako gledate na izraženi problem odlaska mladih. Postajemo li zemlja staraca ?
AJKUNIĆ : Mi smo hvala Bogu, posebno u prošloj godini u naš budžet unijeli mnogo novina, u prvom redu mislim na stipendije. Svi oni, koji su imali uslove u školskoj 2016/2017. su dobili stipendije, registrovana je i počela sa radom agencija za razvoj, koja će raditi na poboljšanju poslovnog ambijenta, okrenuli smo se malo više prema volonterima – pripravnicima i njih oko 70 volontira posredstvom kantonalne Vlade i naše općinske uprave. Za njih je to svakako veoma značajno, ali bi bilo veoma važno nakon toga uključiti zavode za zapošljavanje da iznađu rješenja kako bi ti mladi ljudi ostali na poslu, te na taj način daju odgovor na pitanje kako zaustaviti mladog čovjeka da ne napušta našu zemlju. Smatram da moramo veoma mnogo raditi na projektnoj osnovi, postoji puno prostora … Ti mladi ljudi su obrazovani, informatički osposobljeni, poznaju strane jezike i, zašto im ne otvoriti prostor da napreduju. Očekivanja su da će tokom ove, te narednih 2019. i 2020. godine u BiH veliki broj ljudi, prirodnim tokom otići u penziju, mnogo će ih otići iz zdravstva i školstva, te državnih institucija i tu se otvara prostor za zapošljavanje.
SIN : Gorljivi ste i dugogodišnji zagovornik rješavanja pitanja statusa boračke populacije u našoj zemlji. Ima te li rješenje za to ?
AJKUNIĆ : Smatram da se definitivno moramo uhvatiti u koštac sa problemom boračkih populacija 92./95. Voljan sam da država, entiteti, kantoni iznađu određeni procenat sredstava. Zašto da ne, ako smo nekada mogli iz svojih ličnih dohodaka izdvajati 10 % za samodoprinose, ja sam spreman izdvajati neki procenat, da li 3 %, ili neki drugi procenat za rješavanje boračke populacije, da riješimo demobilisanog borca, da on nije na ovoj studeni, da nije svake godine pod nekim šatorom, pod pritiskom zbog svog lošeg položaja u društvu… Smatram kako rješenje postoji, ali da se u ove probleme moramo iskreno uključiti svi. Imamo mi i drugih ugroženih kategorija , nezaposlenih ratnih vojnih invalida, nezaposlen jedan dio porodica šehida … Ipak, demobilisani borci su oni, kojima nije punih 25 godina riješen status. Može se uz dobru volju doći do rješenja. Evo, ako je porez na plaću 68 %, porez na dohodak 10 % voljan sam da od svojih prihoda izdefinišemo neki procenat, koji bi odvajali za demobilisane borce. To su moji saborci, to su naši saborci, jer da nije bilo naše zajedničke borbe, mi danas ne bi bili u Bugojnu, u BiH. Stojim na stanovištu da vrh naše politike, zakonodavne i izvršne vlasti mora ući u koštac sa ovim problemom. Da li je to donošenje boračkog dodatka , da li je to minimalna penzija ili nešto treće, potrebno je izdefinisati. Imamo borce sa četiri godine provedene u Armiji, neke sa dvije, sa godinu, za sve uraditi kriterije, mislim da je to moguće. Članovi boračkih populacija ne traže mnogo, ali pazite, momci koji su u rat ušli s 18 godina , danas su to ljudi sa 45, 50 godina. Postavlja se realno pitanje gdje sa njima, ko će ih primiti u radni odnos, da li su nakon svega spremni za neki novi početak ?. Ovaj problem smatram najvećim i najozbiljnijim u Federaciji BiH, pa i državi BiH. Potrebno je iskoristiti sve demokratske mogućnosti da se pitanje statusa demobilisanih boraca riješi na obostrano zadovoljavajući način.
SIN : Bugojno je zahvaljujući infrastrukturnim projektima realiziranim u prošlosti postalo prepoznatljivo na širem području. Nastavlja li se taj trend i u ovoj 2018. godini ?
AJKUNIĆ : U ovoj i narednoj godini u Bugojnu će biti vidljivi infrastrukturni projekti, koji će doprinijeti novom zapošljavanju i rasterećenju Biroa za zapošljavanje. Očekujem problem u angažovanju radnika, koji bi radili za 350 do 400 KM. Dakle, problem je u naknadi radnoj snazi. Nažalost, vrlo brzo ćemo ostati bez radne snage ako ne budemo pratili potrošačku korpu i stvarne troškove života. Teško je vjerovati da će školovani, obrazovani ljudi u budućnosti raditi za minimalne plaće. To je problem koji nas čeka. Mi smo danas općina sa više od 38.000 stanovnika i nedavno smo proveli izbore u mjesnim zajednicama na koje je izišlo preko 10.000 građana Bugojna. Dobili smo nova rukovodstva, nove timove ljudi, koji će na svoj način, angažovanjem doprinijeti realizaciji brojnih projekata i na taj način razvoju naše općine.
SIN : Ne krijete da Vas zanima i peti mandat na čelu općine. Mnogi smatraju da ste protekla četiri dobili svojom neposrednošću u kontaktu sa običnim građanima. Da li ste završili sve što ste planirali vezano za Bugojno u protekla tri, te u četvrtom mandatu, koji je u toku ?
AJKUNIĆ : Da sam osjetio da me uhvatila bezidejnost i tromost, vjerujte mi ne bih se više bavio ovim odgovornim poslom. Uvijek sam se zalagao da budem pristupačan običnom čovjeku, želio sam i, mislim da sam uspio, ostati narodni čovjek, koji će razgovarati sa svojim sugrađanima. Vjerujte, mnogo savjeta možete čuti od njih na ulici, u kafiću, na nekoj manifestaciji. Oni ne kriju i kritiku, ali ni pozitivnu priču, pa čak i ideju. Moj moto je : Nemoj bježati od ljudi i, mene su prihvatili ovakvog kakav jesam. Znam da ima i zamjerki, ali uvjerio sam se da neposredni kontakt sa ljudima je najbolji. U moj kabinet u toku godine dođe između 3000 i 4000 stranaka, stanovnika Bugojna i, uvijek kažem, da ko god ima potrebu da dođe kod načelnika, neka dođe. Ima tu jedan broj ljudi, koji ne traže ništa, nego žele samo popiti kafu sa načelnikom. Pokrenuli smo mnogo projekata, veliki broj značajnih investicija za Općinu i osjećam se dovoljno spremnim da ih realiziram zajedno sa saradnicima i stanovnicima Bugojna. Evo, mi vapimo za otvorenim i zatvorenim bazenima, vapimo za novim prostornim planom, potrebna nam je nova prostorno planska dokumentacija, tu je projekt obilaznice, izgradnja novog Vrbaskog mosta, poboljšanje ambijenta u mjesnim zajednicama, razvoj poljoprivrede … Drugi gradovi od nas uče kako smo rješavali neke probleme. Treba težiti da kompletan jedan sistem živi kao jedna porodica i da pomalo svi iz svojih kućnih domaćinstava kreiramo politiku grada Bugojna.
SIN : Niste nam odgovorili – peti mandat na čelu Općine !?
AJKUNIĆ : Još je sa ove distance rano govoriti o tome, ali mogu slobodno reći da, dok god moji sugrađani smatraju da to mogu raditi, nikada neću reći ne. Isto tako, ako kažu, ne više, to ću svakako ispoštovati. No, 2020. godina je pred nama i ako građani odluče da postoji potreba za nastavkom moga rada na čelu općine staviću se na raspolaganje svojim Bugojankama i Bugojancima. Ako i ne bude te potrebe za mnom, ja mislim da je, ipak, iza nas zajednički rezultat. To nije samo moj rezultat, nego rezultat svih nas zajedno.
SIN : Kakvom ocijenjujete aktuelnu političku situaciju u Bugojnu. Sjednice Općinskog vijeća su uglavnom višesatne , ima i politikanstva, koje ponekad zamara, ali i veoma kvalitetne, žive i djelotvorne diskusije !
AJKUNIĆ : Ono što nisam uspio jeste da našu lokalnu, političku volju pomirim. I zato često sebe krivim. Zamislite, kada bi tu lokalnu politiku mogli ujediniti, te da nastupamo, prije svega kao lokalisti. Imali bi veliki broj ljudi na pozicijama svih nivoa vlasti. Lakše je onda poslovati i sarađivati. Evo, trideset godina bugojanska politika je razjedinjena i Bugojno bi bilo duplo jače da se ta politika može pomiriti. Volio bi da politički lideri u našoj zemlji dođu u male sredine, obiđu ih, jer su male čaršije zamah onim velikim. Ovdje ću javno reći : Da je Bog do predsjednik Bakir Izetbegović, ranije, prije tri godine, progovorio na način kako govori sada. Politički lider jednog naroda, zadnju godinu dana je svima nama otvorio oči. Ja to moram kazati. U BiH žive tri konstitutivna naroda i bošnjački narod ima pravo na svoje bošnjaštvo, pravo na BiH. Moramo biti svi ravnopravni i to je jedini način da sačuvamo našu zemlju. Šta ima Srbin u Srbiji ili Hrvat u Hrvatskoj ? Kada dođu u Srbiju i Hrvatsku, kako ih gledaju ? Kako se gleda Bošnjak u Turskoj npr.?. Gledaju ih kao građane drugog reda. Moramo jednom shvatiti i prihvatiti da smo mi građani BiH i da ovdje gradimo i sebe i institucije države BiH. Ne mogu da vjerujem da meni može biti bolje u Turskoj ili nekoj arapskoj zemlji, da Hrvatu može biti bolje u Hrvatskoj, a Srbinu u Srbiji, pa, te zemlje imaju svoje probleme. Političke partije i stranke svake dvije godine bore se ko će dobiti više glasova. Nama nedostaje odnosa prema materinstvu, odnosa prema državi BiH, fali nam odnosa prema našim praznicima. Daj da volimo 50 % ovu državu, kao što smo voljeli bivšu državu. Vidite vi danas kako se mi ponašamo prema našem Danu nezavisnosti, Danu državnosti, nekim drugim praznicima, istorijskim činjenicama zbog kojih smo mi ostali ovdje. Bugojno ima 349 šehida, i zar je uzaludna ta žrtva… Stojim na stanovištu da ćemo mi izgraditi BiH po mjeri, a oni koji neće da učestvuju u tome neka traže prostor negdje drugo, tamo će biti na nečijem tuđem kućnom pragu. Ja vjerujem u istinske patriote, u sve ono što radimo. Svim stanovnicima naše najdraže domovine čestitam 1. mart Dan nezavisnosti BiH.
Razgovarao: Azam Mandžić
