INTERVJU! Hasan Ajkunić: Nikome neću priznati da voli Bugojno više od mene

https://www.zekataxi.com/ https://www.bingotuzla.ba/homemagazin/

Bugojanski načelnik Hasan Ajkunić najdugovječniji je načelnik na području Srednjobosanskog kantona. Na čelu općine je peti mandat, a u intervjuu za Srednjobosanske informativne novine otvoreno govori o svojim rezultatima na ovoj poziciji, političkoj karijeri i političkim odnosima u bugojanskom općinskom parlamentu, demobilisanim borcima, godišnjicama 7. Korpusu i Armije Republike Bosne i Hercegovine, vjerskim zajednicama …   

Na posljednjim opštinskim izborima u našoj zemlji dobili ste po peti put povjerenje građana Bugojna. Kakvim ocijenjujete Vaš rad u protekla četiri mandata na čelu općine Bugojno ?

AJKUNIĆ : Ja sam ponosan na sve što sam uradio za svoj grad i građane u njemu. Zahvaljujem se svim svojim Bugojankama i Bugojancima, koji zajedno sa mnom dijele sudbinu od 2004. godine. Uradilo se dosta toga, međutim, bilo je i propusta i mislim da se moglo mnogo više uraditi. Ipak, kada ste peti mandat na čelu općine, to dovoljno govori da je ostalo nešto iza vas. Kraj četvrtog mandata i početak mog petog mandata obilježen je pojavom i pandemijom korona virusa. To nas je u nekim našim planovima usporilo i zabrinut sam, naravno kao i cijeli svijet. Žao mi je i tužan sam na činjenicu da mi nemamo postrojenja za proizvodnju vakcine, nego smo prinuđeni da toliko dugo vremena čekamo na vakcine iz inostranstva. Proteklih godina uradili smo velike stvari na infrastrukturnom planu u saradnji sa višim nivoima vlasti. Mi smo danas grad sa velikim brojem uspješnih privrednika, prepoznatljivi smo po građenju i danas imamo veliki broj objekata u gradnji i izgrađenih objekata , tako da grad gotovo svakodnevno dobiva neke svoje nove razglednice. Grad smo sa najviše izdatih urbanističkih i građevinskih dozvola u Srednjobosanskom kantonu. Svakako imamo još mnogo toga uraditi, ali sam definitivno zadovoljan kako smo kao grad veoma dobro uvezani i sarađujemo. Općinsko vijeće, viši nivoi vlasti odlično prate ono što građani žele i to je jedan poseban kvalitet.

Bugojno je i u prošlosti slovilo kao grad u koji se dolazilo. Danas su tu stanovnici, koji su ranije živjeli u drugim BH sredinama. S druge strane ni Bugojno nije lišeno problema sa odlaskom mladih. Kao servis mladim ljudima imate zadatak da napravite ambijent za ostanak mladih u Bugojnu. Uspijeva te li u tome ?

AJKUNIĆ : Čitav svijet je u određenoj tranziciji, ali za BiH mogu reći da je potrebno taj ambijent stvarati sa državnog nivoa. Nije sve samo u obrazovanju, problem je i u finansijama jer je veliki broj mladih koji završe osnovnu i srednju školu i ne mogu dalje nastaviti školovanje. Mi smo kroz općinsko vijeće prepoznali da svi mlađi od 35 godina prilikom stambenog zbrinjavanja su oslobođeni jednog dijela komunalne naknade. Ove smo godine kroz grant materinstva pokušali da svako novorođeno dijete dobije jednokratnu pomoć od hiljadu maraka, a imamo solidne izglede da nastavimo tu pozitivnu priču. Ako smo iznašli način za obezbijeđenje 250.000 maraka za pomenutu namjenu, iznaćemo način da svaka majka koja rodi dijete ima dvanaest mjeseci neku naknadu u visini 200, 300 ili 400 KM. To nam je ozbiljan zadatak u narednom periodu. Ove godine smo, takođe, kazali kako će svi studenti, koji ispunjavaju uslove javnog poziva dobiti stipendiju. To je ono što mi možemo uraditi. Želja nam je da mlade zadržimo u Bugojnu. Općina Bugojno je otvorena i prije devedesetih godina, a posebno poslije devedesetih tu se doseljavalo. Danas, imamo na teritoriji općine stanovnike iz 43 BH općine. Imamo već generacije djece rođene u Bugojnu. U svim porama, kao lokalna zajednica dužnost nam je podržavati običnog čovjeka, od rođenja do konačnog njegovog penzionisanja.

Da li je dovoljno nepunih deset miliona maraka budžeta da realizirate sve što ste naveli ?

AJKUNIĆ : Na budžet od 9.685.000 maraka, koji je usvojen za ovu 2021. godinu samo za materijalne troškove, koji obuhvataju subvencije javnim preduzećima i ustanovama, sva udruženja, vladin i nevladin sektor troši se oko 44 % budžeta. Na kapitalne projekte – infrastrukturu izdvaja se 23 %. Trošak plaća uposlenika, i za rad OV-a izdvaja se 25 %. Sve ostale potrebe su 10 %. Za sport i kulturu se potroši oko 400.000 maraka, potom za poticaje oko 400.000, zatim za stipendije oko 300.000 KM. Mi odmah na startu imamo potrošenih 85- 90 % budžeta, a sve ostalo je 10 %. Prošla godina je bila veoma teška u pogledu punjenja budžeta, a vjerovatno ni ova neće biti bolja. Budžet je u 2020. ostvaren u iznosu od 7.300.000 maraka. Međutim, mogu reći , havala Bogu, da je naš javni sektor – javna preduzečća i javne ustanove sa sufinansiranjem od budžeta stabilan i u suštini niti jedno preduzeće izuzev onih opterećenih neredovnim platama uposlenika nisu upitni. Očekujem da ćemo u oblasti javnog sektora i usluga koje pružaju građanima biti još bolji u narednim godinama.

Kakvim ocijenjujete trenutnu političku situaciju u Bugojnu nakon polsjednjih izbora? Sjednice OV-a su prilično burne, rekli bi smo  dramatične . Kako postići bolji i efikasniji rad općinskog parlamenta ?.

AJKUNIĆ : Po prvi put od 2004. godine nakon izbora se jasno odredila pozicija i opozicija. Ja očekujem da uskoro u našem OV-u nećemo imati čvrstu pozicijiu i opoziciju. Očekujem da sa većim brojem ruku izglasavamo značajne odluke za stanovnike Općine, pa i kompletam dnevni red. Ovo što se trenutno dešava kod nas jeste borba za što bolju poziciju unutar Vijeća. To i nije loše za demokratičnost unutar OV – a . Nadam se da to nije proces, koji nas vodi ka razjedinjavanju. Uvijek ću biti na strani onih snaga koje okupljaju. Da, sjednice su burne, ali utisak je bez pravog razloga . Posljednja sjednica trajala je 9,5 sati, a 2,5 sata smo utvrđivali dnevni red. Razlog, pitanje : da li će biti ili neće biti viječnićkih pitanja ?. U okolnostima, kada donosimo budžet veliki broj pitanja i rasprava nas je dodatno iscrpljivalo i bez potrebe odvlačilo sjednicu u nedogled. Prijenos sjednica posredstvom medija donosi populizam, vlastiti marketing i građanstvu se servira sve i svašta na dramatičan način. Pitam se da li građani trebaju baš sve to tako dobiti u svoje kuće ?. Mislim da ćemo uskoro biti svi na istoj strani i da će se atmosfera poboljšavati. Imamo obavezu prema građanima, da iznađemo najbolja rješenja i prema tome treba ići. Nema tu prostora za poziciju i opoziciju, nema tu kvaliteta ako jedni budu govorili da ništa ne valja, a drugi da sve njihovo valja.

Bili ste pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. April je u znaku dva veoma značajna datuma – Dana 7. Korpusa AR RBiH i Dan Armije RBiH. Utisak je, načelniće, da demobilisani borci AR RBiH nisu došli do željenih rješenja u pogledu obezbjeđenja svoje egzistencije !?.

AJKUNIĆ : Bio sam pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, znam mnogo o našem 7. Korpusu i ponosan sam na ratni put ove armijske formacije. Borci iz Bugojna unutar 7. Korpusa nikada nisu imali ni kvadrata izgubljene teritorije i ponosan sam na to . Ponosan na borce, na komadante, sve pripadnike AR RBiH, na sve šehide, koji su branili ovaj grad, sve majke, sestre, braću , koji su davali sve od sebe, iz svojih kuća kako bi smo ostali na svojim ognjištima. I evo hvala Bogu puno godina je prošlo, a mi obilježavamo značajne datume iz naše svijetle istorije. Ovih dana iz štampe je izišla i monografija 7. Korpusa, koja je značajan i opsežan dokument protiv zaborava. Mogu reći da je svaki vojnik Armije RBiH heroj. Brojni su borci, koji tada nisu bili ni punoljetni i sa svojim komadantima bili na prvoj liniji odbrane. Kupreška i Vlašička operacija, bitke za oslobođenje Sarajeva, Bosanske Krajine samo se neke od velikih uspjeha jedinica 7. Korpusa. One će se izučavati godinama iza nas. Ono što je sigurno oslobođena teritorija naše zemlje u režiji 7. armijskog korpusa donijela je prekretnicu u ratu na ovim prostorima. Ovdje moram pomenuti i dva čovjeka, zaslužna kada govorimo o Armiji Republike BiH – vrhovnom komandantu rahmetli Aliji Izetbegoviću i prvom komandantu AR RBiH Rasimu Deliću. Oni su bili na čelu boraca u patikama, običnim jaknama, džemperima, bez opreme i osnovnih sredstava za rat … Svijet je izučavao kako smo se mogli transformisati i izrasti u jednu tako jaku i organizovanu armiju, a bili smo zatvoreni sa svih strana i da ništa nije moglo doći u našu zemlju. Danas me boli status demobilisanih boraca. Na početku kada se rješavalo pitanje boračke populacije demobilisani borci su kazali : „riješite prvo porodice šehida i ratne vojne invalide, a valjda će i do nas nekada doći red“. Tek u zadnje dvije godine počelo se njihovo pitanje konkretnije rješavati, nakon što su borci podigli šatore ispred instuitucija u znak protesta. Pitanje je da li nam je to trebalo i da li su nam trebale tzv. balvan revolucije, okupljanje demobilisanih boraca. Danas sa primanjima od 150, 200 KM borci su zahvalni, ne i zadovoljni, ali zahvalni. Naravno, potrebno je još granicu od 57 godina prilikom penzionisanja spuštati. Mislim da postepeno, u narednoj godini to možemo ostvariti. Realno je pitanje : „ko će danas čovjeka sa 55 godina primiti u radni odnos, a da do sada nije radio“. Mislim, da neće niko. Naša je obaveza da to riješimo u budućnosti. Vjerujem da to institucije, nadležna ministarstva mogu učiniti i da će mo vrlo skoro zadovoljni biti svi. Oni su jednostavno prioritet. Svim pripadnicima 7. Korpusa i Armije Republike Bosne i Hercegovine čestitam ove značajne godišnjice. 

Slovite kao čovjek, koji vodi računa o vjerskim zajednicama, o međunacionalnom diojalogu i toleranciji. Dolazi mjesec Ramazan, poseban mjesec za muslimane svijeta. Pretpostavljam da imate i poruku za vjernike !

AJKUNIĆ : Mislim da mnogi mogu učiti od općine Bugojno i općinskog Međureligijskog vijeća kako se brani i čuva vjerski dijalog naših institucija. Bugojno je mjesto gdje se uvažavaju sva tri konstitutivna naroda, kao i ostali koji žive na području Općine. To je možda nekada bilo nezamislivo, ali je danas posve normalno. Danas djeca Bošnjaka ulaze u crkve, djeca Hrvata ulaze u džamije. Širimo multikulturalnost i vjerski dijalog među našom djecom u, našim školama. Ponosan sam na naše vjerske službenike. Muslimani ulaze u ramazan i vjerujem da ćemo ako Bog da sve što je Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini propisao u kontekstu pandemije virusa Corona ispoštovati. Poznavajući nas doživjet ćemo ramazan na tradicionalan način, onako kako smo uvijek to činili. Čestitam muslimanima ramazan , da ga ispostimo u krugu svojih porodica i zajedno dočekamo bajram. Nadam se da će i Corona biti iza nas i ubijeđen sam da ćemo već kraj ramazana moći organizovati i zajedničke iftare.

Za kraj, gospodine Ajkuniću, da li ste sve kazali u politici i kakvo Bugojno želite do kraja ovog, petog načelničkog mandata ?

AJKUNIĆ : Ja u prvom redu očekujem da će viši nivoi vlasti od Vijeća ministara, Predsjedništva , te politički suvbjekti, koji čine taj dio vlasti biti razumniji, tolerantniji i da će mudrije poruke poslati nama na nižim nivoima vlasti. Naša zemlja ima iskusnih političara i mnogo mladih ljudi i mislim da je došlo vrijeme da se vrijednosti mladog čovjeka moraju ugraditi za bolje sutra lokalnih zajednica i Države Bosne i Hercegovine. Što se tiče, lično mene, ponosan sam na ono što sam do sada uradio. Volio bih da su neki primijenili ono što je dobro na sebi, posebno mladi ljudi. Ja sam učio od starijih ljudi, i ono što sam prepoznao kao najbolje ja sam primjenjivao u svom radu. Svjestan sam da je bilo i pogrešaka, ali nikada neću biti po strani da ne budem uključen u politički život, kako lokalne zajednice, tako i države BiH. Mislim da se u političkom životu nikada ne može povući rez i kazati- gotovo je, od sada imam samo civilni život . Država BiH i moje Bugojno su toliko lijepi da ne smijemo dozvoliti nekim skupinama ljudi gdje preovladava samo ineteres pojedinca da unište sve njihove vrijednosti. Uvijek ću biti na strani onih koji grade državu BiH i svoju lokalnu zajednicu, a kao Bugojanac nikada, nikome neću priznati da više voli ovaj grad i državu BiH od mene. Zašto?, jer sam sav svoj život proveo u gradu, od rođenja i moji rahmetli roditelji često su me savjetovali, kakav čovjek treba da budem nakon okončanja školovanja, nakon fakulteta. To danas gledam na svojoj djeci, svom unuku. Jednostavno, ako sam napravio nekih grešaka, želja mi je da to ispravim u narednom periodu, a Bugojno je grad koji zaslužuje zbog svojih ljudskih potencijala i infrastrukture više pažnje sa viših nivoa . Bugojno je mnogo toga uložilo i u periodu 1990. – 1995. , a i nakon tog perioda. Smatram da to sada treba malo vratiti i Država i entiteti i Kanton. Zašto da nemamo ovdje jednu visokoškolsku ustanovu, zašto ne riješiti definitivno pitanje naše bolnice … jednostavno očekujem svjetliju budućnost ukoliko budemo jedni uz druge povezani . Ovdje nema podjela između politika, nego između dobrih i loših i onih koji vole i ne vole svoj grad !

SIN (Srednjobosanske informativne novine)

http://www.kasmir.ba/index.php/katalog/