Fučevac, najbolji izvor na dunjaluku, kako kažu Durakovićani, dobio novo ruho

https://www.bugojno-danas.info/novo-u-dstore-ne-trebate-platiti-skuplje-najjeftinije-mjesto-za-tehniku/' https://www.facebook.com/Gradski-TAXI-Bugojno-536291753372444/

U zaseoku (ili kako se to moderno kaže „naselju poviš kasarne“) Durakovići, smještenom u mjesnoj zajednici Glavice, u proteklih mjesec dana renoviran je izvor „Fučevac“.

O samom izvoru i događajima oko izvora isprepletene su mnogobrojne priče i legende. Rijetke su, nažalost, zapisane, a mnogobrojne one o kojima pripovijedaju Durakovićani „s koljena na koljeno“.

Po predaji, mnogi istraživači u Crnoj Gori ukazuju da Durakovići vode porijeklo od Bukumira, predslavenskog plemena koja je živjelo pored Bukumirskog jezera na visoravni Momonjevo, oko 40 km sjeveroistočno od Podgorice. A Bukumiri, u jednoj varijanti, vode porijeklo od plemena Španji koje je u Crnu Goru doselilo iz Španije; drugi izvori navode da im je porijeklo od bosanskih Bogumila na što ukazuje i etimologija riječi Bukumiri (Bogumili) i nadgrobni spomenici kiljani koji su vrlo slični stećcima koji se i danas nalaze u blizini Bukumirskog jezera; neki opet smatraju da imaju Grčko porijeklo i to dokazuju genealogijom riječi Bukumiri povezujući je s nekim riječima iz Homerove Ilijade; a ima i onih koji tvrde da Bukumiri vode porijeklo od Ilira.

Dok je veza Durakovića sa Bukumirima zasnovana na predaji, pisani izvori ukazuju da su Durakovići u 17. stoljeću živjeli u Herceg Novom. Nakon što Mletačka republika 1687. godine zauzme Bokokotorski zaljev, Durakovići napuštaju Herceg Novi i sele se u Trebinje i unutrašnjost Hercegovine odakle su se dalje raseljavali po Bosni (Konjević, Veselin, Matica, br. 74. Podgorica: 2018., str. 386).

Po Durakovićanima nesporno je da je prvi Duraković doselio iz Hercegovine i nastanio se tu zbog samog izvora. Rodoslovlje Durakovića u Bugojnu ukazuje da su u Bugojno doselili prije najmanje 200 godina. A četiri najstarija Durakovića, koji imaju više od 80 godina i žive i danas u naselju “poviš kasarne”, kažu:

Namir: Moj dedo je meni pričo da je prvi Duraković ovdje doselio prije 250 godina iz Hercegovine. Došo je sam s mlađahnim, stasitim slugom. Imo je 71 godinu kad je došo. Iz inata Haračić-bezima, koji su mu rekli da će sve njegovo ostat “kurvi-džidiji” jer nema nasljednika, otišo je “u svijet preko Rudine” i vratio se za 28 dana s hurijom (ljepoticom) kakvu Bugojno nije vidilo. Imala je, kako pričaju, oko 30 godina. I š njom steko, u inat bezima, sedam sinova.

Akif: Ma pusti Namira, on se uvijek pravio najpametniji a nema pojma ni o čemu.

Zahid: Ma šta će Akif, on se nikad ništa nije pito, lupa gluposti.

Asim: Kakav Zahid, on dok zine, on slaže.

Namir: Šta će Kovo (Asim), pa on, bolan, ne zna ni ko mu je dedo.

Novi, nestašni naraštaji, zbog godina prvog Durakovića ali i činjenice da je ponekad morao otići u čaršiju da kupi soli, vole u šali reći: Bogami, sumnjiv taj stasiti sluga.

Bilo kako bilo, za tih 200 ili 300 godina, koliko se zna po predaji, izvor Fučevac je doživio više rekonstrukcija. Najstarija, o kojoj stariji ljudi pripovijedaju, desila se prije više od 100 godina. Izvođač radova na izvorištu je bio hercegovački klesar kamena, kako tvrdi Akif. Ostale nismo pitali o tome da opet ne bi došlo do zabune.

Sljedeća značajnija rekonstrukcija je urađena 1968. godine. Izvođači radova su bili Durakovićani. Tada je izvorište dobilo konture koje su vrlo slične današnjem izgledu izvora.

Rekonstrukcija koja je ovih dana završena finansirana je vlastitim donacijama Durakovićana i jednog uglednog durakovićkog zeta. Najzaslužniji za rekonstrukciju i glavni izvođač radova je Haris (Ale) Duraković uz asistenciju brata Adisa.

Načelnik općine Bugojno, Hasan Ajkunić, pozitivno iznenađen samoinicijativom Durakovićana na rekonstrukciji izvora, odlučio je da sredstvima iz općinskog budžeta finansira odvod vode s izvorišta u dužini od oko 60 metara.

Durakovićani planiraju da na seoskom trgu oko Fučevca u narednom periodu kultivišu mali park sa ukrasnim drvećem i postave parkovske klupe.

Druženje familije Durakovića s gostima, povodom rekonstrukcije Fučevca, će biti upriličeno u ponedjeljak, 25. maja, drugog dana Ramazanskog bajrama uz pridržavanje epidemioloških mjera. Slučajno ili ne, ko će vjerovati Durakovićanima, na nekadašnji Dan mladosti.

PS. Tajnim kanalima smo saznali da su Durakovićani renovirali Fučevac samo da bi „vadili oči“ onima koji su „trbuhom za kruhom“ otišli u pečalbu. I, smješkajući se, dodaju: Džaba im kruh, kad ne mogu da ga zaliju Fučevcem.

Vahid Duraković

https://bit.ly/2A1012f https://www.paypal.me/BugojnoDanas1