Dragan Bursać: Bradara, može li se nakon ubistva tromjesečne bebe biti nevin čovjek???

https://www.zekataxi.com/ https://www.bingotuzla.ba/bingoosmica/

“Prva osoba Federacije BiH Lidija Bradara, nema trunke empatije niti prema onoj tromjesečnoj ubijenoj bebi, niti prema troje mrtve djece porodice Salkić niti prema njihovim ubijenim roditeljima, niti prema još 100 izmasakriranih ljudi u Ahmićima. Jer da ima, nikad ne bi kazala da je zločinac prestao biti zločinac.”

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

OHR je u svojevrsnoj bizarnoj sapunici odgovorio predsjednici Federacije Bosne i Hercegovine Lidiji Bradari (HDZ BiH) da presude za ratne zločine ne nestaju nakon odslužene kazne. Nije se morao OHR toliko ponižavati, pa pojašnjavati HDZ-ovoj juriškinji kako je crno-crno , a bijelo-bijelo. Ili možda baš jeste, pa je umjesto hitnog opoziva, tek blago prekorijeva. 

Jednom ratni zločinac, UVIJEK ratni zločinac 

Podsjetiću vas, Lidija Bradara je izjavila gostujući u programu N1 Televizije kako je ratni zločinac Dario Kordić “valjda prestao biti osuđenik za ratni zločin” nakon što je odležao kaznu. 

Na stranu što je Lidiji Bradari zločinac Kordić, po vlastitom priznanju prijatelj, a to govori puno o njoj, nego hajde da razmotrimo etičke ili preciznije neetičke-monstruozne temelje mišljenja koji se kriju iza sulude premise Predsjednice Federacije BiH da zločinac možeš “prestati biti”. 

Prvo, Dario Kordić je osuđen na 25 godina zatvora u Hagu za ratni zločin nad civilima u selu Ahmići. Oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne. Dakle, pravno je slobodan čovjek, ali je ratni zločinac. Zauvijek! 

Jer kao što je ubica na terenu uvijek ubica – bilo gdje u svijetu i u bilo kojoj okolnosti i ratni zločinac je uvijek ratni zločinac. To je fundamentalna ljudska, civilizacijska i pravna istina i to je u konačnici ono što nas (da li?) razdvaja od zvijeri. Jasno je to, da se ne lažemo, i Lidiji Bradari, ali ima nešto drugo. 

U Bradarinom svijetu, Bošnjaci su niža bića 

A to drugo je osim Bradarinog nacionalizma i dobro istreniran rasizam po kome su ubijeni stanovnici Ahmića, dakle Bošnjaci, neka niža bića, koja nisu dostojna niti života, a za čije ništenje i ubijanje treba dobiti (eventualno) nekakav saobraćajni – opominjući kazneni bod, koji se nakon kratkog vremena poništava. 

U tom “paraetičkom sistemu”, masovna ubistava Bošnjaka su smještena negdje između prekoračenja brzine i vožnje u pijanom stanju. A, tako je čitavu stvar poimao i Kordić, jer da nije, ne bi bio arhitekta zločina u Ahmićima, kad jer pobijeno 116 Bošnjaka. 

Da ste pitali Lidiju Bradaru da li je Kordić odgovoran za zločine u Ahmićima, ne znam šta bi vam rekla, ali je, kako vidimo, sigurna da je ono što normalni ljudi zovu masovno ubijanje ratni zločin za nju “crtica iz Kordićeve karijere”. Ne zaboravite – Kordić, taj Bradarin prijatelj – radio je ono što zločinci i rade – prvo dehumaniziraju pa posredno ubijaju nevine ljude. Svojom rukom ili komandnom odgovornošću sad je nebitno. Bitno je djelo. Ili preciznije zlodjelo. 

Kakav si to čovjek, kad su ti ratni zločinci prijatelji? 

Nego, kako se Lidija Bradara ne prevari, pa ne pronađe prijatelje iz reda umjetnika, humanista, ljevičara, čovjekoljubaca – altruista? Ono, možebitno ih i ima, ali je zločinac Kordić ipak na pijedestalu. I da se razumijemo, ne bi HDZ BiH bio tu gdje jeste niti bi bio vlast kakva i jeste na dobrom dijelu BiH teritorije da im nije politike koja do idolopoklonstva slavi zločince i zločinačke učinke. 

Budimo na koncu jasni, nije Lidija Bradara tu gdje jeste zato što je čovjekoljub i altruista, nego upravo zato, a to je najvažnije, što duboko vjeruje da su njeni prijatelji “zločinci” nakon svih počinjenih zločina nevini ljudi. A, to nije zato što ona ne poznaje zakon, nego upravo zato što misli da žrtve zapravo i nisu ljudi. A, žrtve su ubijeni Bošnjaci. Pa vam je stvar posve jasna.

Ili možda još uvijek nije?

Ili možda treba kazati ovako – predsjednica Federacije BiH smatra da ubijeni Bošnjaci nisu neke ljudske žrtve, jer da jesu zločinac bi zauvijek bio zločinac. 

A ovako? 

Ovako imamo jednu tragediju i ljudsku i političku da nam in vivo “poželjni politički partneri” poput HDZ-a ili SNSD-a vode veći dio države i države institucije. Ne vjerujete? Pogledajte malo, istražite, prebrojte.

Pa je u konačnici u ovom trenutku najlicemjerniji OHR koji, kažem roditeljski pokušava pojasniti Lidiji Bradari da je zlo – zauvijek zlo. A taj gest OHR mogu tumačiti samo i jedino kao neku vrstu blage opomene, jer da se planira smjena Lidije Bradare, ne bi se bavili licemjernim upozorenjima.  

A Ahmići vrište, PRAVDA! 

Da vas i to podsjetim, za mjesec dana će biti obilježene tri decenije od monstruoznog zločina u Ahmićima, kad su pripadnici HVO-a ubili 116 bošnjačkih civila. I možda neko napiše kolumnu o porodici ispod zemlje, koja se prezivala Salkić. Kažem prezivala se, jer ih više nema. Ubijeni su, a arhitekta smrti je bio Bradarin prijatelj, slobodan čovjek, Dario Kordić. 

Ubijeni su Emsad (1955. godište) i Nihada (1959.) Salkić te njihovo troje djece: Melisa koja je u momentu smrti imala samo osam godina, Nermin koji je imao 12 godina te 14-godišnji Senad. 

Njih petoro. 

Ali da su samo oni. Pa je onda u krvavom piru ubijena tromjesečna beba… 

Pa je, jasno vam, ubijeno još 110 ljudi. 

Pisaće se kolumne znam, prenosiće se istina, ali će ostati jedno zapisano – u ovom trenu prva osoba Federacije BiH, nema trunke empatije niti prema onoj ubijenoj bebi, niti prema troje mrtve djece porodice Salkić niti prema njihovim roditeljima, niti prema još 100 ubijenih ljudi. Jer da ima, nikad ne bi preko usta prebacila da je zločinac prestao biti zločinac. 

Pitam je vas sad onako iskreno, najiskrenije, kako je to Lidija Bradara dospjela tu gdje je sa stavovima koje ima, kako vidimo sve ove decenije? Pitam ja vas, kako je moguće da na čelu entiteta bude osoba koje jezikom briše masovne zločine smatrajući da zločinac nakon odsluženja kazne nije više zločinac?? 

Kako vidite, nije sve do Lidije Bradare! 

A onih 116 ubijenih u Ahmićima, sa drugog svijeta, pitaju sve nas – ZAŠTO??? 

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Ja mislim” su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba

http://www.kasmir.ba/index.php/katalog/