Uloge žena u društvu i porodičnoj zajednici od posebnog su interesa za razvoj cjelokupnog društva. Historijski gledano ove uloge doživljavaju i najveći preobražaj.
Danas se žene mogu vidjeti i na političkim funkcijama, među liječnicama, sportašima, znanstvenicama i u mnogim drugim zanimanjima što to ranije nije bio slučaj kroz historiju. Žene danas stvaraju sebi priliku da spajaju svoje sposobnosti i znanje kako bi ostvarile svoj uspijeh u životu. One mogu birati da li žele brak, djecu, veličinu porodice ili s druge strane samo karijeru.
Nekada im je bilo predodređeno šta moraju, dok danas same mogu odlučivati za sebe.
Iako je evidentan napredak u položaju žena u društvu, one još uvijek ne mogu realizovati sve što žele ostvariti i ne zauzimaju zasluženi položaj u društvu u odnosu na mušku populaciju. To se može pokrijepiti čestim primjerom gdje žene koje postanu majke gube jako puno prihoda dok muškarac koji postane otac ne gubi uopšte svoja finansijska primanja. Nažalost žene još uvijek nailaze na prepreke koje ih usporavaju u njihovoj karijeri i položaju u društvu za razliku od muškaraca.
Danas žene obavljaju jako puno uloga u porodici i društvu, uloge postaju sve brojnije i sve teže uskladive , a istodobno očekivanja o realizaciji tih uloga postaju sve veća.
-Uloga supruge ( bračnog partnera )
Žena preuzima ulogu supruge ulaskom u brak. Brak se definše kao zakonom uređena životna zajednica muškarca i žene.
Kada je riječ o podjeli uloga između bračnih partnera, autori se slažu s tvrdnjom da žene značajno više vremena provode u obavljanju svakodnevnih poslova vezanih uz održavanje domaćinstva i porodice (Lennon, Rosenfield, 1994; Coltrane, 2000).
Podjela uloga u porodici razlikuje se u gradu i na selu. U gradskim porodicama i muškarac i žena većim dijelom jednako sudjeluju u obavljanju kućanskih poslova. To vrijedi ukoliko je žena zaposlena, u protivnom, nezaposlena žena ima puno slobodnog vremena pa ne traži pomoć supruga u obavljanju kućanskih poslova. Seoska porodica ostaje tradicionalna u pogledu podjele uloga. Najstariji muški član je glava porodice i planira poslove, a žene se brinu o spremanju i uređivanju kuće (Stevanović, 2000).
-Uloga majke
Rađanje djece u braku može se usporediti s granatom koja eksplodira i bračnu zajednicu čini potpuno drugačijom, ali ne nužno boljom, niti nužno lošijom (Stamp, 2003).
Njezina glavna dužnost u ulozi majke postaje odgojna, odnosno dužnost da odgoji dijete kao neovisnu, kritičku, autonomnu i samostalnu ličnost koja će u sebi razviti osnovna načela vrijednosti, Međutim ovo su obaveze i odgovornosti i majke i oca.
Ženama je doživljaj majčinstva daleko važniji negoli doživljaj očinstva kod muškaraca. Doživljaj majčinstva ima pozitivne, ali istodobno i negativne aspekte. Ono može biti temelj ličnog razvoja, ispunjenja i sreće, ali može biti i izvor depresije, straha, tjeskobe, ograničavanja, podređenosti i ekonomskog tereta (Čudina-Obradović, Obradović, 2003).
Rezultati istraživanja koje je provela Chilman (1980) pokazali su da 67% majki smatra da im je uloga zaposlenika lakša od roditeljske uloge, no istraživanja koja je provela Kapor-Stanulović (1985) pokazala su da većina žena smatra kako nijedna uloga ne može zamijeniti ili nadomjestiti ulogu majčinstva.
Majčinstvo se i dalje smatra najpoželjnijim idealom ženske uloge u društvu (Galić, 2004), no vidljiva je sve veća sklonost mlađih žena da odustanu od majčinstva kao prioritetnog cilja u životu (Galić, Nikodem, 2009).
-Uloga žene kao obrazovane osobe
Žene nisu uvijek imale jednake obrazovne prilike poput muškaraca. Dugo razdoblje istorije nisu uopšte imale pravo na školovanje, ali je primjetno i tada bilo njihovo ogromno nastojanje da podučavaju same sebe.
Školovanje djevojaka u Europi u osnovnom obrazovanju započelo je 1880-ih godina, u srednjem obrazovanju 1900-ih, a njihov ulazak na fakultete dogodio se između dva svjetska rata. Fakultetsko obrazovanje žena omasovljeno je nakon 1950. godine, da bi danas na fakultetima žene bile brojnije od muškaraca.
„To je, svakako, utjecaj savremenog doba: muškarci žele imati inteligentne družbenice. Država želi majke obučene za rani odgoj djece. Tržište rada treba kvalificirane žene“ (Perrot, 2009, 110)
Stupanj obrazovanja žene utječe na njezin položaj u porodici. Obrazovanije žene odbacuju tradicionalnu ulogu žene kućanice kao jedinu moguću.
Viši stupanj obrazovanja ženi osigurava bolje radno mjesto i veću plaću, što utječe na zadovoljstvo žene, ali i cijele porodice osiguravajući veći financijski doprinos porodici te kvalitetan život njezinih članova.
Viša razina obrazovanja žene utječe i na njezin fertilitet, odnosno na odgađanje rađanja djece na sve kasnije godine života, što dodatno smanjuje izglede za rađanjem većeg broja djece jer je ženino reproduktivno razdoblje skraćeno obrazovanjem (Čipin, 2011).
Statistike u Evropi govore da je sve više visokoobrazovanih žena. S druge strane manji je broj žena doktoratkinja , naučnica , te u rukovodstvima visokoškolskih ustanova. Pozicija žena -naučnica u društvu je često marginalizovana i njeni uspjesi imaju slabiji odjek u javnosti u odnosu na muškarce. Naučni radnici (profesori, asistenti…) su mahom muškog pola.
Radna uloga žena
Ukupan rad žene u porodici dijeli se na plaćeni rad izvan porodice (posao) i neplaćeni rad unutar porodice (briga za članove obitelji, kućanski poslovi).
Svaki od navedenih poslova zahtijeva trud i vrijeme, a veće uključivanje u jedan posao nužno znači smanjenje uključenosti u drugi posao. Utjecaj plaćenog rada izvan kuće na porodicu promatra se unutar dva temeljna modela: model prelijevanja i model zasebnih područja.
Model zasebnih područja odnosi se na porodicu u kojima je muškarac hranitelj te obavlja plaćeni rad izvan kuće, dok je žena kućanica i obavlja sav neplaćeni rad unutar porodice. Prema ovom modelu nema međusobnog utjecaja ili ometanja između ova dva područja rada
Hakim (2000) iznosi kako se obrasci odabira žena u smislu karijere bitno razlikuju od onih u muškaraca.
Ona razlikuje tri modela odabira žena:
- kućanski model (engl. home-centered women), koje kao prioritet imaju porodicu,
- radno orijentirane žene (engl. work-centered women) ,posao je na prvom mjestu
- adaptivne žene (eng. adaptive), žena balansira između porodičnih te poslovnih obveza, odnosno njihovi se prioriteti mijenjaju kroz život.
Ekonomske promjene u većini zemalja svijeta dovode do odbacivanja održivosti modela zasebnih područja jer porodični oblik muškarac – hranitelj, žena – kućanica postaje sve rjeđi, a sve su češće porodice dvostrukog hranitelja u kojima postoje specifični odnosi porodice i rada.
Žene se uključuju u tržište rada, no različiti rodni stereotipi i dalje imaju utjecaj na njihov izbor zanimanja što je vidljivo iz podataka o profesionalnoj strukturi stanovništva kroz statistiku ( muška i ženska zanimanja i poslovi )
Zaposlenost pozitivno utječe na zaposlenu udanu ženu jer povećava osjećaj vlastite vrijednosti, gdje žena nije izolovana te ima osjećaj uklopljenosti u društvene tokove.
Barnett i Hyde (2001), naglašavaju kako zaposlene majke posjeduju resurse koji pozitivno utječu na samo roditeljstvo, kao što su veće zadovoljstvo životom, manji financijski stres, proširenje uloga te bolje strategije rješavanja problema
Podaci istraživanja takođe pokazuju da su zaposlene majke boljega fizičkog i psihičkog zdravlja nego nezaposlene majke (Hoffman, Youngblade, 1999).
Evidentno je da teret kućanskih poslova i brige o porodici koji je pripadao ženi prije zapošljavanja, ostao je prisutan i nakon zapošljavanja. Ekonomske prednosti koje su rezultat zaposlenosti supruge mogu dovesti do stresa u odnosima i smanjene interakcije te konfliktom supružnika.
Možemo reći da posljedice neravnopravne podjele rada snose prvenstveno žene, ali i muškarci u narušenoj kvaliteti braka i porodičnog života (Topolčić, 2001).
Ženama treba partnerski odnos u svim segmentima društva i u svim ulogama, odnosima, partnerstvo koje se njeguje cijelu godinu, a ne samo „jedan dan“.
Partnerstvo znači da se u porodici ,u društvu , u životu poslovi, zadaci,obaveze , odgovornosti , ali i uspijesi i pohvale pravedno dijele između muškarca i žene , i to ne samo prema muškim i ženskim poslovima, nego i prema individualnosti – šta bolje može on, a šta ona.
Djeca koja odrastaju u takvom partnerstvu, imat će takav odnos i kada narastu.
Zato najveća odgovornost je na ŽENAMA. U porodici davati primjer da muškarac i žena imaju jednaku vrijednost te da angažovanost za porodicu i posao ne ovisi o spolu.
I što je najvažije i dječake i djevojčice podjednako animirati za najbolje obrazovanje i za najbolje znanje!
