Dr. Kenan Rujanac: Zašto sam dao otkaz u JU Opća bolnica Bugojno?

https://www.facebook.com/Gradski-TAXI-Bugojno-536291753372444/ https://aspremium.olx.ba/ https://www.bingotuzla.ba/katalogtehnike/

Na redakcijski mail portala Bugojno Danas stiglo je pismo bivšeg odličnog hirurga JU Opća bolnica Bugojno dr. Kenana Rujanca koji je imao potrebu javnosti kazati zašto je napustio JU Opća bolnica Bugojno zbog mnogih upita gdje je doktor i zašto više ne radi.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti bez ikakvih izmjena:

Zašto sam dao otkaz u JU Opća bolnica Bugojno?

Ovim putem želim upoznati javnost  o razlozima mog  odlaska iz JU Opća bolnica Bugojno i stanju u vjerovatno najgoroj zdravstvenoj instituciji u državi.   Naime, stanje u BiH zdravstvu, generalno  gledajući,  nije  na zavidom nivou,  pa tako ni u Bugojnu.  S tom činjenicom , htjeli ili ne,   moraju se nositi  kako zdravstveni radnici, tako i oboljeli. Općenito gledajući, zdravstvo je neorganizovano, siromašno, nedovoljno kadrovski i meterijalno obezbijeđeno, te vapi za suštinskom reorganizacijom i reformom.

Kao diplomirani doktor medicine zajedno  sa još nekoliko kolega došao sam u Bugojno koje je tada nudilo određenu perspektivu i priliku za specijalizaciju.  Registrovana kao opća bolnica, zdravstvena institucija trebala  je kadrovsko jačanje za dalji razvoj.  Stvari nisu izgledale dobro,  ali su davale nadu.  Sa statusom doktora medicine u bolničkom sektoru, nemate direktnu odgovornost za stanje  ustanove, kao ni direktnu odgovornost za pacijente, jer specijalisti  određenih grana medicine vode glavnu riječ.  Dakle, kao sekundarci i specijalizanti, uglavnom smo pravno, etički i profesionalno zaštićeni  starijim kolegama specijalistima unutar čijih profesionalnih  specijalističkih ograničenja i odobrenja možemo obavaljati liječničku praksu u okviru odjeljenja.

Kao specijalista određene grane medicine, tj. onog trenutka kada vam država daje profesionalno odobrenje da  možete samostalno potpisivati operativne zahvate, direktno ste odgovorni za zdravstveno stanje pacijenata u domenu svoje specijalnosti.

Po mom povratku sa specijalizacije u Opću bolnicu Bugojno zatičem se u vrlo nezahvalnoj situaciji.  U tom trenutku sam jedini  radno aktivni, stalno zaposleni  hirurg. Stanje postaje sve ozbiljnije kada se kroz rad susrećem sa svim nedostacima i propustima. Već na početku svoga rada uviđam neke nepravilnosti  koje bi mogle ugroziti sigurnost i zdravlje pacijenata.  Obavještavam i upozoravam  upravu Bolnice, kako usmeno tako i pismeno,  nadajući se  nekoj reakciji i pozitivnom pomaku.  Moj rad u Općoj bolnici Bugojno,  koji traje oko godinu i po dana, se uglavnom svodio  na  uporne (usmene i pismene)  zahtjeve da  se obezbjedi minimum uslova za rad hirurgije u  zdravstvenoj ustanovi koja je registrovana  za obavljanje zdravstvenih usluga iz domena sekundarne zdravstvene zaštite.  Situacija  je svaki mjesec bila sve teža.  Onog trenutka kada se na objavljeni konkurs za prijem drugog specijaliste hirurgije u Bolnicu Bugojno niko nije čak ni prijavio, bilo je jasno da od legalnog funkionisanja hirurgije u Općoj bolnici Bugojno nema ništa. Tražim novi posao i dajem otkaz, a uprava Bolnice pokreće sudski postupak protiv mene. U daljem tekstu ću vam detaljnije objasniti o kakvim se to nadostacima radilo , a uprava bolnice na čelu sa direktoricom dr Berkom Begović,  iako je usmeno i pismeno obavještena o pojednim stvarima, nije učinila ništa da se isti otklone, te omogući bilo kakav radi hirurgije.

Krenimo redom.

Zdravstvene institucije se dijele na primarne (dom zdravlja, ambulante), sekundarne (opće bolnice) i tercijarne (klinički centri).  Ukoliko neko želi da napravi uvid u zakonske propise koji regulišu rad opće bolnice neka pročita Službeni list F BiH (23.03.2012.  26, st 51  članci od 137-144). Bolnica u  Bugojnu ili JU Opća bolnica Bugojno ne zadovoljava osnovne zahtjeve jer nema adekvatan bolnički objekat. Bolnica Bugojno ne posjeduje funkcionalnu nepokretnu imovinu već koristi zgradu i prostorije  J.U. Dom zdravlja Bugojno,  te na taj način ne može organizovati ni centralni prijem ni urgentni centar. „Plava bolnica“ koju je vlast prepustila devastaciji i propadanju jeste bio arhitektonski i infrastrukturno propisan objekat za bolnicu.  Opća bolnica mora imati četiri osnovna odjela – hirurgiju, internu, pedijatriju i ginekologiju.  Svi odjeli moraju biti praćeni  odjelom anestezije i reanimacije. Odjeli su isprepleteni i povezani, npr. ne možete  imati odjel ginekologije bez pedijatrijskog odjela, odjel hirurgije bez anestezije, interno odjeljenje bez anestezije i dijagnostike.  Transfuzija mora postojati u općoj bolnici i ona spada pod posebno transfuziloško uređenje (član 102 zakona o zdravstvenoj zaštiti-  transfuziološku djelatnost u skladu sa propisom o krvi i krvnim sastojcima). Upitnu legalnost Opće bolnice Bugojno prepustio bih inspekcijskim službama,  samo ću reći da  Opća bolnica Bugojno nema niti jedno odjeljenje koje propisno radi i funkcioniše,  jer mora imati dva doktora određene specijalnosti da bi se zvalo odjeljenjem (članak 138, sl. novine FBiH).  Odjel opće hirurgije imao je mene kao stalno zaposlenog hirurga, odjel  ginekologije jednog stalno zaposlenog ginekologa, internistički odjel nije imao zaposlenog internistu već je nekoliko internista povremeno  posjećivalo bolnicu. Odjel pedijatrije gotovo da i ne postoji, dok odjel anestezije i reanimacije ne postoji jer je jedini anesteziolog  na porodiljskom bolovanju.  Nadalje, Bolnica Bugojno ne posjeduje adekvatne prostorije za rad. Posjeduje operacionu salu koja ne zadovoljava higijensko-sanitarne  uvjete. Nemaju  adekvatan filter/propusnik, prostor za pripremu pacijenta  niti sobu za buđenje.

Odjeli za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje moraju imati središnju i polivalentnu jedinicu intenzivnog liječenja (JIL) koju Opća bolnica Bugojno uopće ne posjeduje. Prostorija koja je predviđena za JIL je zapravo jedan neuredni magacin sa mnoštvom higijenski neprimjerene robe. Hirurg kad ulazi u operacionu salu može imati potrebu za daljim tretmanom pacijenta u JIL koji Bolnica Bugojno nema  jer je to magacin. Žena na porodu, kao i novorođenče,  mogu imati potrebu za reanimacijom i anesteziologom. Da bi funkcionisala  JIL mora biti praćena laboratorijom i radiološkom dijagnostikom koju bolnica nema, već koristi laboratoriju Doma zdravlja.  Opća bolnica, da bi radila ( članak 152), mora imati po dva doktora na svakom odjeljenju, to znači deset doktora specijalista, a bolnica Bugojno je, dok sam ja u njoj bio zaposlen,  imala samo četiri (jednog  ginekologa , jednog radiloga, jednog anesteziologa  na porodiljskom bolovanju i mene kao jedinog  zaposlenog hirurga). Dakle mjesni dom zdravlja ima više zaposlenih specijalista od Opće bolnice u Bugojnu!

Higijenski aspekt je bez premca. Nema termina posjete, u bolnicu ulazi kako i kada ko hoće, u odjeći kakvoj poželi.“ Odjeli „ nisu razdvojeni, nemate  fizičku odvojenost između internog odjeljenja  i hirurgije. Ne postoje  odvojena septična od aseptičnih previjališta. Drugim riječima,  ako pacijent ima infekciju rane on ili ona se previja u istoj prostoriji, tako da pacijent koji ima urednu ranu može na dobije mikroorganizme od pacijenta sa inficiranom ranom koji se prethodno previjao u istom previjalištu. Ne postoje kvarcne lampe koje su obavezne u svakoj operacionoj sali,  previjalištima i sobama   gdje se tretiraju  rane. Zapravo, u Bolnici Bugojno ne postoji niti unutarnja niti vanjska sanitarna kontrola.   Da miševi u Bolnici Bugojno zaista postoje možete  vidjeti na  videu, na kojem glodavac slobodno šeta bolničkim hodnicima i ulazi u bolesničke sobe.  Drugi higijenski aspekt na koji sam upozoravao upravu  usmeno, pa i potpresjednicu FBiH dr . Meliku Mahmudbegović kada bi se povremeno   našla u prostorijama Bolnice jesu  intrahospitalne infekcije. Veoma opasna stvar  posebno kada imate hiruršku ranu. Radi se o mikroorganizmima koji se unutar bolničkih prostorija prenose od bolesnika do bolesnika.  A njih je  po mojim nalazima i mikrobiološkoj kontroli itekako bilo u Bolnici. Nakon urađenih mikrobioloških analiza obratio sam se upravi, te zahtjevao  zvaničan stav, koji nikad nisam dobio. Zatražio sam zaustavljanje rada hirurgije te zasjedanje komisije koju bolnica mora imati, a koja se bavi tom problematikom.  Komisija nikada nije zasjedala niti je uprava angažovala epidemiologa.

Ima toga još puno ali,  uz već pomenute stvari, moja borba sa fantomskom bolnicom u Bugojnu  bi izgledala ovako:  u početku dogovaram operativne zahvate u neuslovnoj operacionoj sali. Potom saznajem da je pregorio  autoklav (uređaj za sterilizaciju) pa čekam mjesec dana popravak i ništa ne radim. Osposobi se autoklav, pokušavam započeti rad,  znajući da u takvoj sali i u takvoj bolnici možda i ne bi smio,  ali anesteziološki aparat prestane sa radom. Onda kažem sam sebi  STOP! Dosta je! Neću nikako raditi operativne zahvate. Možda na taj način prinudim upravu da nešto konkretno uradi. Pokušaću umanjiti posao.  Radim samo ambulantu i male zahvate nadajući se nečem boljem, nekim konkretnim potezima uprave bolnice. Tokom pripravnosti mi upute  pacijenta sa sumnjom na hirurško oboljenje, ali nemam laboratoriju koja bi  to potvrdila. Upute mi pacijenta sa sumnjom na lom, ali nemam rendgen  iza 15h.  Takođe,  rendgen aparat i laboratrij nije bio dostupan ni vikendom jer  pripadaju Domu zdravlja. Skoro godinu dana sam potrošio na borbu sa upravom da se ovi problemi riješe ali  NIŠTA, uzaludU pripravnosti  takve hirurške službe nađe se i direktorica Berka Begović koja je specijalista radiolog!  Ponovo ukazujem  na  nepropisnost, neetičnost njenog rada na tom odjelu, ali ni u tom pogledu se ništa ne mijenja. Pokušavam izaći iz pripravnosti službe, ali direktorica mi  ne dozvoljava. Bio sam i u situaciji da kao zaposlenik bolnice čekam da tretiram povredu pacijenta  jer je dr Meliki Mahmutbegović , koja obnaša funkciju potpredsjednice FBIH, naumpalo da malo ordinira po bolnici i igra se hirurga.  Dolazi i do zloupotrebe mog stručnog zvanja i falsifikovanja mog potpisa, koju uprava bolnice,  ni na moj pismeni zahtjev,  nikada nije istražila niti poduzela bilo šta da se takvo djelo  sankcioniše.

Stalo mi je da javnost upoznam sa stvarnim stanjem u lažnoj, fantomskoj instituciji  JU Opća bolnica Bugojno, koja  takvim nepropisnim postojanjem može više naštetiti zdravlju bolesnih osiguranika nego doprinijeti. Legalnost rada i funkcionisanja ovakve zdravstvene institucije bih ostavio inspekcijskim organima koji se time bave i kantonalnom ministarstvu zdravstva koji takvu instituciju finansira. Etičnost rada direktorice dr Berke Begović, na nepostojećim odjeljenjima  hirurgije i internog  bih ostavio kolegama iz nadležne  liječničke komore koja se bavi dodjelom i održavanjem licenci za rad. Povremeni rad i njegovu legalnost u JU Opća bolnica Bugojno (uz odobrenje uprave!) profesionalne političarke dr Melike Mahmutbegović bih  prepustio istražnim organima ili inspekciji rada. Higijensko stanje bolničkih prostorija bih prepustio sanitarnim inspekcijama. Drugim riječima, neka svako radi svoj posao, jer ja samo želim raditi svoj- posao hirurga na hirurškom odjeljenju. Jer meni hirurgija nije hobi kao potpresjednici federacije dr  Meliki Mahmutbegović ili još gore direktorici dr Berki Begović. Meni je to život.

Ovim putem se izvinjavam svim svojim pacijentima, i kao moralan liječnik molim ih za oprost i razumjevanje  što sam pristao da ih liječim u instituciji koja nije dorasla adekvatnim uslovima hirurškog liječenja. Pokušao sam nešto napraviti i sakrti sramotu  i nerad drugih. Onih što su prepustili propadanju skoro dovršenu „Plavu bolnicu“,  a pravili novu (Aneks doma zdravlja) koja također nikad nije profunkcionisala. Onih koji misle da su  oboljeli i unesrećeni  njihovi klijenti,  glasači, roba. Onih koji lažu narod da ima ono što nema. Onih koji se busaju u prsa i govore kako su dvadeset godina uspješno na čelu bugojanskog  zdravstva.  Onih koji će ugroziti zdravlje i sigurnost pacijenta radi lične koristi, bilo da je to vlast ili finansijska dobit.  Zbog tih i takvih, i moje uzaludne borbe  s njima, mislim da je najmoralnije i najpoštenije bilo da dam otkaz, a svoju čast  ću sada dokazivati na sudu, nadam se uspješno.  Jer oni su htjeli da ja svojim radom i zvanjem  pravim lažnu sliku da postoji nešto što objektivno ne postoji, a to je bolnica u Bugojnu. Tu su me gurali, na to su pokušavali da me prisile ali ja imam svoje dostojanstvo i čast i svoju  liječničku zakletvu na koju sam se obavezao, a za njih imam poruku iz pjesme Mileta Kekina: Ja nisam Vaš, nisam Vaš od glave do pete…

I dok su druga mjesta  napravila funkionalne bolnice, neke iz temelja,  (Goražde, Sanski Most, Orašje, Gračanica, N. Bila) bugojanska vlast, od rata pa do danas, nije uspjela na izgrađenoj  i skoro dovršenoj zgradi „Plava bolnica“, a poslije i besmislenog „Aneksa“ ,  osposobiti   najosnovniji oblik opće bolnice koju su registrovali, a za kojom stanovništvo tog kraja objektivno ima potrebu.

Ovo govorim kao čovjek, liječnik, profesionalac, specijalista hirurgije koji nikad  nije bio član niti jedne političke partije. Živjeli !


VIDEO:

https://telemach.ba/
http://www.kasmir.ba/wp-content/uploads/2020/12/KASMIR-KATALOG-2020.pdf?fbclid=IwAR3AjuoeklOLyn_mB3ovYv7c92-EaCLISkHx2lRIfX5P3kNtt0PCqa8mw_o