Djeca odrastaju usamljena u virtuelnom svijetu: Stotine kontakata, lajkova, a sve manje prijatelja
Profesorice razredne nastave upozoravaju da virtuelni kontakti sve češće zamjenjuju igru i razgovor te da djeca navike usvajaju gledajući odrasle
Djeca danas mogu svakodnevno razmjenjivati poruke s desetinama vršnjaka, a imati sve manje prilika za druženje uživo. Profesorice razredne nastave Dalila Jakubović i Amila Brajković Zukanović za „Avaz“ govore o tome kako sačuvati prostor za igru i bliska prijateljstva te kakav primjer djeci daju odrasli.
– Smatram da djeca danas imaju mnogo više načina za komunikaciju, ali to ne znači da imaju i više pravih prijateljstava. Virtuelni kontakti sve češće zamjenjuju druženje uživo, razgovor, igru i zajedničko provođenje vremena – kaže Jakubović.
Dodaje da u školi nastoje podsticati djecu na druženje te razvijanje empatije, razumijevanja i iskrenih prijateljstava.
Ko kontroliše TikTok?
Jakubović smatra da odgovornost za sadržaje koje djeca prate na TikToku i drugim društvenim mrežama dijele roditelji, škola i društvo. Roditelji bi, kaže, trebali znati šta njihova djeca gledaju, dok je zadatak škole da ih uči kritičkom razmišljanju i prepoznavanju sadržaja koji nisu primjereni njihovom uzrastu.
– Djeci ne treba samo ograničavati pristup tehnologiji, već ih učiti kako da je koriste na siguran i kvalitetan način – poručuje Jakubović.
Brajković Zukanović smatra da razgovor o usamljenosti djece treba početi od navika odraslih.
– Imamo li mi porodice? Imamo li sofre? Imamo li porodične razgovore, kahve i muhabete? Imamo li zajednička druženja bez mobitela? Mi, odrasli. Ne djeca! – kaže ona.
Djeca, upozorava, svakodnevno gledaju kako odrasli i vrijeme s porodicom često provode uz telefon. Prisjeća se vremena kada je komšinica s prvog sprata mogla svratiti na kahvu bez najave, a porodica kod nje otići na ručak bez dogovora sedam dana unaprijed.
Djeci treba dati priliku za igru
Brajković Zukanović kaže da su porodična okupljanja i spontane komšijske posjete sve rjeđi. Pita se i koliko je trka za poslom, novcem i položajem potisnula vrijeme koje ljudi provode zajedno.
– Usamljeni su odrasli. Otuđene su porodice. Nestala su sijela. Nedostaju muhabeti, razgovori, priče i ljudi. Usamljeni smo svi u iščekivanju nekog klika, lajka i novog skrolanja – kaže sagovornica „Avaza“.
Upozorava i da roditelji, u želji da djecu zaštite od povreda, ponekad uskraćuju priliku za spontanu igru. Lakše im je, kaže, znati da je dijete u sobi uz igricu ili TikTok nego ga pustiti s loptom u park. Posljedice takvog odrastanja, dodaje, mogu postati vidljive tek kasnije.
– Pustimo ih. Dozvolimo im. Podržimo ih. Neka se igraju, druže, posvađaju, pomire, padnu, ustanu, zaprljaju, nasmiju i zaplaču. Neka stvaraju uspomene koje neće biti pohranjene samo u memoriji telefona – poručuje Brajković Zukanović.
Odraslima predlaže da počnu od sebe. Da pozovu komšiju na kahvu, okupe porodicu oko stola i ostave telefone dok razgovaraju.
– Možda našoj djeci ne nedostaju samo prijatelji. Možda im najviše nedostaje svijet odraslih u kojem su ljudi još imali vremena jedni za druge – zaključuje ona.
Kad poruka zamijeni razgovor
Amila Brajković Zukanović upozorava da su odrasli navikli prisustvo u životima drugih pokazivati lajkom ili emotikonom. Pita se koliko su razgovora zamijenili porukama, a zajedničkih trenutaka fotografijama kojima drugima žele pokazati kako im je lijepo.
– Kliknemo. Podijelimo. Lajkamo. Pošaljemo smajli. I eto, kao, bili smo prisutni u nečijem životu. Mi, odrasli! Pa zar od nas ne uče oni? – pita se Brajković Zukanović.
Dodaje da smo možda toliko zauzeti pokazivanjem života da smo zaboravili živjeti ga.
Avaz







