Piše: Viktor Dundović, Bugojno, 13.06.2018.
Zasigurno najatraktivnije i najljepše mjesto ili kutak u centru grada čini Gimnazija Bugojno (koja ove godine izgubi svoje ime koje je još od davne 1946. činilo svojevrsni brend Bugojna i to je imalo svoju težinu i poštovanje kada bi se god spomenula bugojanska gimnazija…) Ali nije nam tema sada Gimnazija nego jedno malo mjesto uz Gimnaziju a čine ga bronzane biste trojice bugojanskih narodnih heroja iz 2. svjetskog rata: Mahmut Bušatlija, Stipo Đerek, Vojin Paleksić (mada Bugojno zapravo ima 4 narodna heroja jer uz pobrojana 3 čije biste krase centralno mjesto grada treba spomenuti i ime 4. bugojanskog heroja pod imenom Otmar Kreačić Kultura koji je rođeni Bugojanac mada je kao dijete odselio sa porodicom u Zagreb, španski je borac, jedan od najbližih Titovih saradnika i imao je čin generala JNA-e (Jugoslovenska narodna armija). Iz različitih razloga to se nije potenciralo o ovom znamenitom Bugojancu a narodnom heroju. Ovo spominjem tek da ostane zabilježeno za historiju Bugojna.
Eh, sada ponovo o gimnaziji koja je jedno vrijeme nosila ime narodnog heroja Bugojanca Mahmuta Bušatlije i mislim da je to utvrđeno 1977. jer od tada pred Gimnaziju se stavlja Mahmutova bronzana bista a rad je bugojanskog vajara/skulptora akademika Ljupka Antunovića (na bisti se vidi godina 1977. sa potpisom pomenutog vajara). I ovo ime gimnazija je nosila sve do rata kada se briše sve ono što je bilo prije a pogotovo ono što je svjedočanstvo tog doratnog vremena jer se već tada počinje pisati neka druga kvazi historija iliti povijest zasnovana na najgorim lažima kojima se ljudi bombarduju evo već skoro 30 godina odnosno još od prvih višestranačkig izbora na kojima su nam bezočno lagali i isprazno obećavali kako ćemo biti bolji od Švicarske, kako ćemo jesti zlatnim kašikama i viljuškama, kako će nas biti 5 puta više i našemu sveopćem rahatluku nigdje kraja neće biti… (sada je više nego jasno svima, osim onima koji nisu odmakli u svom razvoju dalje od ameba)…
U svakom slučaju intelektualac i narodni heroj Mahmut Bušatlija izgubi svoju školu pa i svoje mjesto pred tom školom (na svu sreću opet su neki promućurni Bugojanci sklonili heroja na sigurno mjesto dok nije nastupilo povoljnije vrijeme da se ponov vrati na svoj položaj a što se i učini poslije rata. Vrati se deložirani heroj na svoje mjesto ali ostade bez svoje škole koja dobi naziv Gimnazija Bugojno…
Ovo su sve neke historijske činjenice a vezane su za ovo najljepše mjesto u gradu a koje zauzimaju 3 biste narodnih heroja koji su za sebe sama atrakcija jer su umjetnička djela akademika a druga atrakcija odmah uz njih je raskošno Drvo ljubavi ili još zvano Judino drvo. Prvi naziv je dobilo po srcolikim listovima koji se javljaju tek poslije prekrasnog ljubičastog behara koji se pojavi početkom maja i traje 15 dana i tada nema osobe kojoj ne zastane dah od ljepote kada baci pogled na to drvo čiji cvjetovi izbiju direktno iz kore a ne samo iz grana. Tim dvjema atrakcijama pridružuje se još i stećak iza bisti, zgrada gimnazije i obližnje raslinje tako da se tu napravi na desetine hiljada fotografija ne samo Bugojanaca već i stranaca.
Drugi naziv Judino drvo jer se navodno baš na ovakvo drvo objesio Juda (koji je izdao Isusa) i od tada se ono zove po njemu Judino drvo. Eh, sada ću ovdje još malo pojasniti u vezi sa Judom a što se i ne spominje u Bibliji po kojoj je on samo najveći izdajica u povijesti svijeta jer je izdao za novce svoga učitelja. E pa i nije baš sve tako, nego posve drugačije sa povijesnog, a ne Biblijskog stanovišta. Juda Iskariotski je bio jedan od najinteligentnijh Isusovug učenika i njemu je povjeravao svoje najveće tajne, ali je Juda bio i predani borac za oslobođenje svoga naroda od jarma Rimljana i on u svojoj borbi nije birao sredstva za ostvarenje svoje misije. Tako je u neko doba skontao kako da Isusove nadnaravne moći i sposobnosti (hodanje po vodi, ozdravljivanje bolesnih, oživljavanje mrtvih, pretvaranje vode u vino, predskazivanje budućnosti, opraštanje i najvećim grešnicima…) stavi u funkciju svoje borbe za oslobođenje od Rimljana. Ode kod zapovjednika Rimljana i za kesu novca oda gdje se Isus nalazi i još kaže kako će ga prepoznati kada ga budu hapsili a taj njihov znak će biti poljubac odnosno kada stignu na mjesto gdje je Isus sa učenicima da prvi s kojim se on poljubi da je to njegov učitelj. Isus je samo rekao Judi da učini ono što je naumio i poslije poljupca on je odmah bio uhapšen. E sad je Juda mislio da će Isus upotrijebiti svoje silne moći te da će se suprotstaviti hapšenju a to će onda prenijeti i za konačnu borbu protiv okupatorske rimske vlasti. Učenici Isusovi su odmah reagovali braneći svoga učitelja, ali Isus nije ni prstom mrdnuo već je još pozvao učenike da ništa ne čine i ne pokušavaju. Tako je na opće iščuđavanje učenika pa i Rimljana Isus mirno i krotko pristao da bude uhapšen i odveden. Najzačuđeniji i najrazočaraniji je bio baš Juda čiji se plan o angažiranju Isusovih moći u borbi izjalovio, on je uvidjevši šta je učinio i da je potpuno fulao u svojoj procjeni uzeo konopac i objesio se baš o ovakvo drvo koje po njemu dobi i ime Judino drvo.
